Saturday, November 02, 2013
Arnolph
Postoji nekakva neformalna debata u kritičarskom svijetu koju sam često puta zatekao pri raznim forumima i časopisima koja se odnosila na zasluženost odnosno nezasluženost i političnost pojedinih glumačkih Oscarovskih laureata. Tako na visokom mjestu NEzasluženosti kotiraju oba Oscara(glavna uloga) Tom Hanksa(PHILADELPHIA i FORREST GUMP). Večinu kritičara naročito bode u oči ovaj potonji za FORREST GUMPA i vjeruju da je i cijeli film totalno precijenjen i pomalo infantilan. Moram priznati da nisam istomišljenik s tim "tekstopiscima" i ako bi se več morao odlučiti koji mi je nezasluženiji Hanksov Oscar, to bi bio onaj za PHILADELPHIJU. No sve te kritike nisu puno usporile Hanksovu karijeru, kako kreativno takon ni financijski, dok je uz sve to čak jedno vrijeme kotirao kao najisplativiji glumac, jer su mu svi filmovi zaradjivali preko 100 milijuna dolara samo u Americi. Taj uspješni niz je 2004g. prekinuo film GANGSTERSKA PETORKA koja je razočarala kreativno a ponajviše financijski. Nisu se puno isplatila ni slijedeča tri filma TERMINAL, ELVIS (NI)JE TU i POLAR EXPRESS dok mu je financijski kredibilitet donakle povratilo igranje na sigurno s ekranizacijom DA VINCIJEVA KODA. Negovih zadnjih par projekata balanisiraju izmedju osrednjosti(RAT CHARLIJA WILSONA) i neuspješnosti(LARRY CROWN) dok su mu kredibilitet održavali sigurni angažmani u PRIČI O IGRAČKAMA 3 i ANDJELIM I DEMONIMA za koje je dobio nevjerovatnih 50 milijuna dolara. Tu nedorečenost ili bolje kazano blagu kreativnu krizu je trebao ove godine prekinuti pretenciozni KAPETAN PHILLIPS(CAPTAIN PHILIPS) baziran na istinitom dogadjaju iz 2009g., kad su somalijski pirati oteli Maerskov brod u zamjenu za novac. Kad se Tom Hanksu u glavnoj ulozi pridružio i talentirani Paul Greengrass(BOURNEOV ULTIMATUM/NADMOČ, LET 93, SLOBODNA ZONA) u redateljskoj stolici, filmofilski apetiti su se naglo udvostručili. Naime Greengrassov zaštitni znak je pomalo dokumentaristički kreativni odmak od forme filma, tako dopuštajući glumcima i scenariju da preuzmu bit filma, dok ga on zabilježava nemirnom kamerom iz ruke dajući mu nekakav realni kredibilitet, što je slučaj i s recentnim filmom. Uz napeto, polagano, detaljistički nabijanje tenzija, redatelj je uspio stvoriti onaj pozitivni efekt kod publike da navija za glavne protagoniste, dok je podtekstualno i minimalistički kroz par kratkih ali britkih dijaloga medju somalijskim piratima ukazao na sve ekonomsko ali ponajviše egzistencijalne probleme s kojima se bore zemlje trečeg svijeta, a kojih mi nismo, ili bolje kazano ne želimo biti svjesni. Tom Hanks u naslovnoj ulozi nije briljantan kako ga hvalospijevaju u kritikama ali je više nego solidan ili možda bolje kazano dovoljan i adekvatan, uz pomalo neuvjerljivo preglumljivanje u poslijednjih 10ak minuta s kojima je onako indirektno, možda ćak i samoinicijativno išao sebi kupiti kartu za ovogodišnje Oscare. Dragulj, ili bolje kazano esencija filma su Barkhad Abdi i Barkhad Abdirahman u ulogama dvojice vodecih pirata, koji usput kazano nikad prije nisu glumili nego su se bavili nekakvim prijevozničkim poslovima kad ih je casting director opazio i regrutirao. Oni su dali tu notu, realističnu notu filmu, i po meni, slučajno, ni krivi ni dužni, zaslužili da ih se nominira za Oscara u kategoriji sporedne uloge, no mislim da je vjerovatnije da će dobiti na lotu nego Oscarovsku nominaciju. U svom trajanju od preko 2 sata film u niti jednom trenutku ne ulazi u opasnu zonu zamornog i dosadnog i pruža kako trilersku tako i ponajviše dramsku pa u klimaksu filma i akcijsku zabavu za sve uzraste. Da budemo na čisto, film nije remek djelo, niti blizu, ali je sasvim solidan celuloidni uradak, koji neče naiči na puno kritika, hvalospijeva će naravno biti, ali mislim da neče biti podkrijepljeni Oscarovskim nominacijama.
Posted in: 
Posts
