Sječam se kad sam, sad već u kontekstu osude prebrzog načina življenja, "davne" 2008g. pogledao ROCKNROLLU Guy Ritchia, ostao mi je u sječanju ne ni scenarij, pa toliko ni sami film, koliko mala ulogica meni tada totalno nepoznatog Tom Hardya. Njegova samouvjereno karizmatična gay uloga Handsom Boba me u ono malo minuta oduševila, u toj mjeri da sam automatski tražio njegove slijedeče i buduče uloge po IMDbu. Otkrio sam naime da mu je uloga u ROCKNROLLI zapravo minutažno i najeksponiranija, dok je donekle veću minutažu dobivao kroz velik broj serija(OLIVER TWIST, CAPE WRATH) i poneki TV film(STUART, WUTHERING HEIGHTS). No, bliska budučnost je nosila dva zanimljiva projekta. Prvi je bio recentni BRONSON, dok ga mu je drugi davao šansu da napravi ime za sebe u mainstreem Hollywoodu, POČETAK(INCEPTION), što je on naravno i napravio, iskoristio je šansu, oduševio sve relevantnije producente i redatelje, a ponajviše publiku i ucrtao svoje ime u svijetu slavnih podarivši nam izuzetnu ulogu Banea u hitu DARK KNIGHT RISES. No vratimo se na ulogu koja mu je možda i ponajviše podarila kredibilitet a to je ona u već spomenutom recentnom BRONSONU. Tom Hardy igra ulogu Michaela Petersona aka Charlesa Bronsona koji je stvarna ličnost, izuzetna ličnost, mislim točnije izuzetno luda i poremečena ličnost, koja se povlači po zatvorima i psihijatriskim ustanovama Engleske već 40ak godina i u tom zatvorskom miljeu ima kultni status. Naime, radi se o veoma poremečenoj i nasilnoj osobi kojoj je jedini talenat premlačivanje ljudi, ponajviše čuvara u tim korekcijskim ustanovama s kojima ima blago kazano poseban odnos. No umjesto da se film realizira na nekakav realističniji način, redatelj Nicolas Winding Refn(VOŽNJA, VALHALLA RISING) je imao drugačiju viziju. Ta vizija je obuhvačala izvanrednu osebujnu intepretaciju naslovnog Bronsona, koju je Hardy i odigrao, i Refnov redateljski vizualno akustični dodir kojeg on neosporno posjeduje. Naime, odmah moram naglasiti da ovo neče biti film za svekoliko pučanstvo. Od eksplicitnosti svega i svačega, do nekohezne radnje, svojevrsnih malih vizualnih omnibusića unutar samog filma, film funkcionira kao svojevrsan ekperiment, kojeg će konzervativnija publika terminirati nakon samo pola sata gledanja, dok će ga oni "drugi" željni nečeg drugačijeg i originalnijeg, ali ponajviše zabavnijeg, objeručke prihvatiti. Moram naime priznati da ni ja nisam fan nekoheznog načina realizacije pojedinih tobože artističkih uradaka, ali znajuči da Bronson zaista postoji, i uz odličnu inspirirajuču intepretaciju Tom Hardya koji mu ulijeva totalni kredibilitet, popračen vizualno privlačnim i akustično pomalo psihideličnim redateljskim idejama, lajkam ovaj film i postavljam samo jedno pitanje - "Zašto Tom Hardy ovom ulogom nije zaslužio, barem, Oscarovsku nominaciju?"