Friday, September 06, 2013
Arnolph
Prije nekakvih mjesec dana ili više sam dobio Facebook poruku, upucenu od dragog prijatelja koja je bila jako kratka i jasna, "pogledaj ovi film - SEARCHING FOR SUGER MAN, ne citaj nista o njemu samo ga pogledaj". Taj dio "ne citaj nista o njemu" se odnosio na moje potencijalno prelistavanje detalja o istome na IMDb, na kojem sam otkrio 3 vazne stvari, prvo - radi se o dokumentarcu, drugo - ima ocjenu 8.1, a trece - osvajac Oscara za najbolji dokumentarni film u 2013 godini. Prvi segment mi nije jedan od omiljenijih, drugi mi je podosta relevantan jer se radi o prosjecnoj ocjeni širokog dijapazona gledateljstva, dok je treci segment mozda jos i najklimaviji s obzirom na promijenjivu volju americke akademije. Iako sam imao najbolju namjeru pogledati recentni film iskljucivo radi nagovora prijatelja i prosjecne ocjene na IMDbu, nisan ga mogao pronaci u sluzbenim videotekama, dok svoje "skidačke" mogučnosti na binarnom kodu niti ne iskušavam, točnije ne želim, nadajuci se tako, doduše utopijski, da rentanjem u videotekama i učestalim boravkom po mračnim atmosferama kino dvorana barem malo pomažem održavanju kino-video tržišta živim. No kao što je malo dobrih djela nesebično, tako moram priznati da je i ova moja mala gesta, jednostavno mi to sve skupa ima neku čar i to je to. No dosta o meni, vratimo se filmu. Dokumentarac prati dvoje ljudi, jednog novinara, drugog draguljara koji oboje gaje ljubav prema istom glazbeniku, kao i pola Južne Afrike doduše, dotičnog Rodrigueza, koji je za vrijeme aparthajda u Južnoj Africi bio svojevrsna revulucionarna ličnost, koja je svojom muzikom pokazala i dokazala ljudima, da se mogu oduprijeti nebuloznim represijama tadašnje vlasti. No, postoji jedan problem, Rodriguez je mrtav, a informacije o njemu su manje od nikakve, ali postoje, u svojevrsnim komadicima kruha koje morate pratiti da bi nasli "put kuci". I upravo tim "komadicima kruha" su krenuli ova dva obožavatelja, koja su odlucila napraviti sve da doznaju pravu istinu, ili tocnije za pocetak barem tko je uopce taj mistični Rodriguez. Daljnu radnju nije svrsihodno odavati zbog jedne od kvaliteta ovog osebujnog dokumentarca a to je polagano kvalitetno odmotavanje price. Bilo je dosta bitno za sam film da je ovaj Rodriguez zaista i talentiran kantaautor, jer soundtrack ovog filma potpisuju njegova dva albuma kojima je oduševljavao Južnoafričke žitelje željne nečeg drugog, posebnijeg, i na sreču svih, pa tako i moje malenkosti, pjesme su veoma dobre i služe kao idealna podloga. Rezija je tipicno dokumentarna uz malo upletanja animirano umetnutih djelova koji su osvježenje i dobro došla tehnika za ovakvu vrstu prepricavanje s glazbenom podlogom u pojedinim djelima. Film je svojevrsna poruka važnosti skromnosti, koja je rijetko prisutna kod umjetnika i svojevrsnih genija, dok je jos vaznija poruka ona da je život jedna zaista predivna pojava u kojoj pokazujete svoju najgluplju stranu ako mislite da zaista znate nešto o njemu i klanjate se ideji da vas ništa više ne može iznenaditi, ovaj film vam poručuje jedno jednostavno, malo, toliko nebitno da je najbitnije - MOŽE. Samo u ljetnom kinu Bačvice u 20:30h.
Posted in: 
Posts
