Kada se osjeti ugrožen od strane Turaka, princ Transilvanije Vlad Tepes(Luke Evans) otidje potražiti pomoc u Krezubu planinu, gdje je mjesecima ranije zatekao nadnaravnu moc. Tamo ostvaruje dogovor s vragovim slijedbenikom koji mu podari izvanredne moci, ali i kletvu, koja ce se ostvariti ako u slijedeca tri dana popije krv ljudske osobe. Tijekom ta tri dana, Vlad ce morati da vodi bitku na dvije fronte, prvu s mnogobrojnim Turcima, i drugu puno opasniju i težu, sa samim sobom.
Vracanje prica na pocetak, nije ništa novo u pokušajima da se revitalizira poneki mitski (anti)junak. Upravo je to slucaj i s recentnim DRAKULA: NEISPRICANA PRICA(DRACULA UNTOLD), iza koje su stala dva velika studija, Universal i Legendary, i odobrili mu solidan budget od 70 miliona dolara. Upravo to vracanje price na pocetak se pokazalo kao slizak teren na kojem se scenaristi Matt Sazama i Burk Sharpless(scenaristicki dugometrazni prvijenac), kao i redatelj Gary Shore(redateljski dugometrazni prvijenac) nisu baš najbolje snašli. Naime, baziranje jedne ovako nadnaravne price u nekakvoj stvarnosti, funkcionira, kada se totalno prione realnosti svega što se gleda, no u recentnom ostvarenju, htjelo se zadovoljiti široki dijapazon publike, tako što ce se realnoj bazi, umetnuti nadnaravni momenti. Vidljivo je kroz montažu da su producenti umješali svoj prste, i film zaista ima brz tempo, ali opet nedovoljno brz da se ne primjete ogromne rupe u scenariju, ili loše sprovodjenje cijelokupne ideje filma do kraja. Od polaganog, "povijesno-viteškog" starta, film nakon inicijacije Drakule krece kao rollercoaster u seriju specijalnih efekata i besmislenih akcijskih scena, od kojih moram priznati ima par cisto vizualno gledajuci, jako potentnih, no opet nedovoljno da se pokrije totalna klišejiziranost i infantilnost u zadnjoj trecini filma. Gluma je solidna, no opet plošna, ponajviše zbog na trenutke smiješnog dijaloga koji jednostavno, htjeli mi, ne htjeli, bode uši, i glumci, iako vizualno i verbalno adekvatni, nisu bili u stanju odraditi bolji posao. Film je završio s svojevrsnim "otvorenim svršetkom" što sugerira potencijalni nastavak, no s druge strane utržio je nekakvih 30ak milijuna na maticnom tlu, što i nije nekakav preveliki uspjeh, i zbog toga ce o sudbini potencijalne DRAKULE 2 odlucivati svjetska distribucija, koja i u prošlosti nije bila veliki obožavatelj ovog mracnog antijunaka. Sve u svemu, jedno ispodprosjecno ostvarenje, koje ima zahvalan pocetni sinopsis, ali kako se prica odmotava, sve više dobijemo pravu ideju, koja je kao i uvijek bazirana na zgrtanju love, i kao takva ne nudi ništa novo, i nije vrijedna vaših tridesetak kuna u kinima. Što je cudno za jedan ovako vizualan spektakl, mozete ga, bez greške, pogledati u malo boljoj kvaliteti na vašim kucnim reprodukcijskim uredjajima.