Wednesday, April 02, 2014
Arnolph
Nakon što im majka Nawal(Lubna Azabal) umre, blizanci Jeanne(Melissa Desormeaux-Poulin) i Simon(Maxim Gaudette) dobiju od javnog bilježnika Jeana(Remy Girard) dvije omotnice, koje im otkrivaju dotad nepoznate dijelove iz majčinog života, ali ih odvedu i na putovanje u Srednji Istok gdje će se susreti s nevjerovatnim otkrivenjima koja će im promijeniti živote. NAŠA MAJKA(INCENDIES) je 2011 godine bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, no tu nominaciju nije potvrdio, te je godine, ako se Akademije pita, bio bolji danski film Susanne Bier U BOLJEM SVIJETU(HAEVNEN). Recentno ostvarenje redatelja Denisa Villeneuvea od samog početka pokazuje kako neće biti uobičajeni dramsko-trilerični komad celuloida, nego izvrće pomalo narativne stereotipe davajući svakom dijelu filma, svoj podnaslov, tako stvarajući filmove u filmu, što nije samo zanimljivo i neobično, nego i potrebno, zbog bogatog scenarija prepunom detaljčića, ili bolje kazano puzzle dijelova, koji tvore neku veću, završnu sliku. Ta završna slika je pravi mali zabrinjavajuće smrtno ozbiljni komad misterije u ispretpletanju, koji nakon odgledanog i sagledanog u svom punom "sjaju", ostavi uznemiravajuće misli na vaš "komoditetni" stereotipni um, naviknut na standardne svakodnevne "velike probleme" kao što su "nedostatak adekvatne garderobe u vašem ormaru, želja za novim smart phonom ili čak i najozbiljnijim od svih, ne lajkanje vaše selfie na Facebook profilu". U svakom aspektu skoro pa dokumentaristički realno brutalan i iskren, gdje scenografija i lokacije, a posebno socijalno-društvena različitost na relaciji PREmirne Kanade i burnog, po život opasnog Srednjeg Istoka, dočaravaju kompletnu ideju, bez upliva pikseliziranih producentskih bojica. NAŠA MAJKA je zaista jedan pravi primjer originalne ideje koju je uz malo znanja i volje, uz pomoć super inspiriranih glavnih glumaca, redatelj Villeneuve odradio bez greške i tako skrenuo na sebe pozornost Hollywooda koji mu je dao priliku kroz film ZATOČENICI(PRISONERS), koju je moram kazati u potpunosti iskoristio, dok mu najnovije ostvarenje, psihološki triler ENEMY s Jakeom Gyllenhaalom već sada dobije vrlo dobre kritike, i postavlja ga kao trenutnog predstavnika žanra trilera, koji ne samo da je veoma nezahvalan, nego je i najzahtijevniji, i nažalost pomalo izgubljen, s jedva jednim reprezantativnim primjerkom godišnje. Sreća je zaista, što strane kinematografije u nedostatku novaca moraju posegnuti za originalnim idejama, tako nam davajući ono što Hollywoodu najviše nedostaje u poslijednje vrijeme izuzev par naslova. Veoma je bitno da što manje znate prije gledanja recentnog ostvarenja, jer je polagano ali intezivno i brutalno odmotavanje radnje ono što krasi ovi film, zato izbjegavajte sinopsise i trailere koji možda otkrivaju previše. Moja malenkost je s druge strane, ovom recenzijom pokušala bez spoilera samo kupiti vašu volju i želju za davanje šanse ovom ostvarenju, koje će vas nakon odgledanog nagraditi za Vaš "trud".
Posted in: 
Posts
