Thursday, February 27, 2014
Arnolph
Možda i predugo se vucarao Matthew McConaughey po nekakvim ispodprosječnim rom.com ostvarenjima(VJENČANJE IZ VEDRA NEBA, FAILURE TO LOUNCH, NIJE ZLATO SVE ŠTO SJA, KAKO SE RIJEŠITI FRAJERA U 10 DANA), koja su ga držali u donekle sigurnom financijskom limbu, dok mu je kreativni segment karijere tonuo sve dublje i dublje, i bilo je pitanje vremena kad će ga nizom financijsko-kreativnim skupim promašajima(CARSTVO VATRE, SAHARA) odvući na samo dno. No, na sreću, to se nije dogodio, a svojevrsni "prsluk za spašavanje" mu je bacio redatelj Brad Furman, angažiravši ga kao glavnog glumca, u svojem vrlo dobrom krimiću, CIJENA ISTINE(THE LINCOLN LAWYER), koji mu je donekle povratio kredibilitet ozbiljnog glumca, spremnog za najveće domete. McConaughey je nakon toga odlučio skroz promijeniti svoju glumačku priču i počeo malo pažljivije birati svoje slijedeče projekte, s naglaskom na odabiru mračnijih uloga(UBOJITI JOE, serija TRUE DETECTIVE, MUD, PAPERBOY), koji su mu postali u poslijednje vrijeme zaštitni znak, izuzev malo lepršavijeg MAGIC MIKEA, VUKA S WALL STREETA i BERNIA, koji su poslužili kao ispušni ventil i odmor izmedju zahtijevnijih uloga. To je sve naravno bio uvod i svojevrsni kreativni trening za njegovu možda najzahtijevniju ulogu, onu Rona Woodroofa u recentnom ostvarenju Jean-Marc Valleea(THE YOUNG VICTORIA) naslovljenom DOBRI DILERI IZ DALLASA( DALLAS BUYERS CLUB), za koju je zaslužio Oscarovsku nominaciju u kategoriji najboljeg glavnog glumca(koju bi vrlo vjerovatno mogao i potvrditi), što je zasad najsvijetlija točka njegove karijere, dok bi točka na "i" mogla stići već ove godine kad mu izlazi najnoviji, i najočekivaniji film 2014 godine, INTERSTELLAR, Christophera Nolana(INCEPTION, DARK KNIGHT trilogija) koji bi mogao zadovoljiti kako kritiku, tako i mnogrobrojnu publiku, a McConaugheyu pribaviti epitet jednog od najtraženijih glumaca današnjice(uz DiCapria, Pitta, Clooneya naravno). Živi bili pa vidjeli, no zasad se vratimo DALLAS BUYERS CLUB u kojem se radnja odvija 80ih godina prošlog stoljeća i prati krotitelja bikova Rona, koji zaražen sidom, pokušava sam sebe izlijećiti odlaskom u Meksiko i konzumiranjem svojevrsnih legalnih vitaminskih koktela, ne pristajući na ponudjene mu lijekove od strane bolničkog režima. Kad shvati kako je sidu zapravo nemoguće "ubiti", ali kako postoji opcija prolongiranja životnog vijeka uzimanjem spomenutih "koktela" i zdravim životom, Ron, zajedno s transvestitom Rayonom(Jared Leto) i liječnicom koja još vjeruje u moral i ljudskost Eve(Jennifer Garner) započinje s krijumčarenjem vitamina, minerala, peptida, aloe vere i sl.(koji ruše "koncept" farmaceutskim kompanijama koji taman izbacuju svoj "lijek" na tržište) u Ameriku, i osniva Dallas Buyers Club, u kojem za mjesečnu članarinu, dobijete upustva i sastojke za koktel koji "kupuje" dragocijeno vrijeme. Kada pozitivan efekt tih koktela dobije i svoju medijsku pozornost u priču se umiješaju i "oštećene" farmaceutske kompanije, koje odluče na silu zatvoriti "biznis" ovog nesvakidašnjeg "dilera". Zanimljiv scenarij je zapravo baziran prema istinitim dogadjajima i samim tim još kudikamo zanimljiviji i kontroverzniji, jer tuče Ameriku na mjesto gdje je najslabija, a to su na komercijalni farmaceutski konglomerati koji već dugi niz godina, za velike novce, prodaju svijetu kojekakve otrove, na kojima kad pročitate upustva, stoji takva lista nuspojava, kojih bi se i Domestos postidio. Nije ovim filmom kazano ništa što normalniji dio pučanstva nije znao, ali je fino umotan u glumačke bravure McConaugheya i Jareda Leta(ALEKSANDAR, GOSPODIN NITKO) poslao još jednu, efektivnu kreativnu poruku "odijelima bez osjećaja" kojima su ljudi samo statistika, tablice i brojevi. Kamera i režija neodoljivo podsjećaju na produkciju poslijepodnevnog TV filma, što funkcionira idealno, jer savršeno prljavo i skoro pa dokumentaristički siromašno poziva na eru grešnih, modno osakaćenih i virusom zaraženih 80ih, u kojima su igla, alkohol, guza i pikica bili božanstva, a Teksas "glavni grad" grijeha i odbačenih duša. Veoma je pametno što redatelj Vallee nije odlučio iskoristiti patetiku u pokoju tužnu pjesmicu da dobije vaše poštovanje i pozornost, nego je vjerno prikazao jedno vrijeme i jednu borbu, s tim da mu je mnogo pomogla inspirativna uloga McConaugheya, ali posebno Jareda Leta(GOSPODIN NITKO, ALEKSANDAR VELIKI) u ulozi transvestita Rayona, za kojega je gotovno sigurno(i potpuno zasluženo) po mom skromnom mišljenju rezerviran Oscar u kategoriji najbolje muške sporedne uloge. Sve u svemu jedno bitno djelo, koje ne potiče previše na razmišljanje o sidi, o toj bolesti se već sve jako dobro zna, nego koristi sidu, i priču o Ronu Woodrofu kao podlogu za lansiranje ogromnog "odj..." komercijalnom sustavu vrijednosti, s kojim smo svakodnevno okruženi i koji nam utječe ne samo na kvalitetu, nego nažalost i na kvantitetu življenja.
Posted in: 
Posts
