Tuesday, January 07, 2014
Arnolph
Sjecam se, davno je to bilo, kad sam po prvi puta u rukama držao vlastiti daljinski jednog VHS uredjaja. Dotad, moje jedine video avanture su bile kod obližnjih prijatelja koju su posjedovali svega par filmova, PREDATOR, GREMLINI, TANGO I CASH, TERMINATOR, CONAN, koji su se izgledavali do te granice da bi se doslovce "izlizali". Kupnjom već spomenutog videorekordera stigao sam do božanstvenog statusa osobe, koja ubuduce može birati i nešto drugo, osim već spomenutih filmova. A to nešto drugo, što je po prvi puta "penetriralo" moj VHS je bila BRZINA, veliki hit, ciju je naslovnu ulogu odigrao Keanu Reeves, koji je u mojoj knjizi zauvijek zaslužio posebno mjesto iako se realno radi o "drvenom" glumcu limitiranih glumačkih sposobnosti. No, ništa zato, svaki njegov slijedeci film sam od tad pratio s velikim entuzijazmom, a bilo je tu svega i svacega. Od ambicioznog SFa JOHNNY MNEMONIC, koji je krahirao na krativnoj i financijskoj bazi, polu-uspješnice LANČANA REAKCIJA, preko romantičnih mediokriteta FEELING MINNESOTA i ŠETNJE U OBLACIMA sve do neshvacenog DJAVOLJEG ODVJETNIKA koji je imao veliki potencijal al je malcice zapeo pri samom kraju, Keanu je odavao imidž skupog glumca čiji projekti nisu baš opravdali njegov renome. Ta nesigurnost producenata u njegovu popularnost i sposobnost je prestala nakon ogromnog kreativno-financijskog hita MATRIX koji je promijenio sve u životima glavnih protagonista i svih koji su sudjelovali u tom projektu i njegovim (lošijim) nastavcima. Da, MATRIX je promijenio sve, osim diskutabilnog odabira projekata naslovnog glumca, Keanu Reevesa koji je kroz slijedece projekte(THE WATCHER, SWEET NOVEMBER, HARDBALL, DAN KADA SE ZEMLJA ZAUSTAVILA, HENRYEV ZLOCIN) još jednom pokazao da nema baš dara za odabir projekata, izuzev možda poluuspješnica poput LJUBAV NEMA PRAVILA, CONSTANTINE, KRALJEVI KVARTA, koji su ako ništa, bili barem gledljivi. I tu dolazimo do kraja njegove, dosad, karijere gdje je angažiran u skupom recentnom ostvarenju naziva RONIN 47(47 RONIN) koji je vec u produkciji ali i postprodukciji stekao status veoma riskatnog skupog projekta koji ce teško zadovoljiti skupi budget koji mu je omogucen(priča se o cifri 175 milijuna). Naime, sugestiva je cinjenica, i loša usput, kad se scenarij neprestano korigira, a još je sugestivnija činjenica kad producenti uzmu u vlastite neiskusne ruke montažne škare, jer to prečesto završi katastrofalno. Eto, nakon što je izašao na kino tržište, film je stekao blage, podijeljene kritike koje su mu pribavila i jednako mlaku zaradu na svijetskim kino blagajnama, što ce vrlo vjerovatno u producentskim ocima biti shvačeno kao krah. Moram kazati da se realno radi o ponajviše nedorecenom filmu, koji nije imao pravo vodjenje od strane redatelja Carla Rincha. Očigledno je da se nije znao jasan pravac, ili bolje kazano žanr koji ovi film želi obitavati, jer nakon veoma sporog, pohvalnog uvoda, koji dosta uvjerljivo projicira japansku kulturu i obicaje, ponajviše kroz odlicnu scenografiju, film naglo skrene u nekakv miks žanrova s bazom u pomalo neuvjerljivoj fantaziji, što na trenutke djeluje pomalo infantilno. Središnji dio filma je neupitno najveci problem, i ocigledna je upletenost više "redatelja" koji su pokušali zašiti dobar početak s akcijom nabijeni i zanimljivi klimaks filma. Vizualno film djeluje dosta uvjerljivo, dok je biser filma, stvarno predivna i vidljivo bogata scenografija koja imponira, dok neuvjerljivost svemu tome daje neujednaceni i plošni scenarij i pomalo drvena gluma večinom japanskih glumaca u ciju se neuvjerljivost Keanu Reeves idealno uklopio. Ima tu stvarno i pokoji dobar dijalog, recenica, misao o kojoj se da razmišljati i razglabati, ali sve skupa premalo za konačnu klasifikaciju ovog filma kao punokrvnog spektakla s kvalitativnom podlogom.
Posted in: 
Posts
