Nije rijetkost da jedan film, točnije jedna uloga, pretvori dotada nepoznatu individuu u globalno poznatu zvijezdu, što se upravo dogodilo Adrian Brodyu kada je utjelovio Wladyslawa Szpilmana u velikom kreativnom hitu iz 2002 godine, PIJANISTU, Romana Polanskog, koji je priskrbio Oscara u kategoriji glavne muške uloge, i pomoču kojeg je zaradio titulu najmladjeg dobitnika Oscara u toj kategoriji, tada je imao 29 godina. Iako se očekivalo da će nakon te uloge i zaradjenog Oscara prihvačati redom glavne uloge, odlučio se za dva projekta u kojem je prihvatio izrazito sporedne uloge(RASPJEVANI DETEKTIV i ZASELAK) dok je tek u 2005g. odlučio preuzeti konce u svoje ruke i pokazati producentima da može nositi i potencijalne blockbustere(KING KONG, POMRAČENJE) što se nije pokazalo kao najbolja ideja jer su oba filma doživjela mlak odaziv u svijetskim kinima. Ni njegovi buduči projetki nisu pokazali ne znam kakvu posebnu sposobnost prepoznavanja dobrih scenarija(GIALLO, MANOLETE, HIBRID) dok svojevrsnu iznimku predstavljaju uloge u filmovima kao što su DARJELING LTD. i naročito upečatljiv nastup u Woody Allenovom PONOČ U PARIZU gdje je inspirativno odigrao zahtjevnu ulogu Salvadora Dalia. U zbirku poslijednjih mediokriteta koje je nanizao Brody(PREDATORI, EKSPERIMENT, WRECKED) se zavukao i recentni film, DETACHMENT, koji se samo u domenama promidjbe i distribucije može klasificirati kao osrednji, dok mu je realna kvaliteta na visokoj razini. Film naime prati "vječnog" zamjenskog profesora(Brody) koji dobije posao u školi koja ima lošu reputaciju i još lošije rezultate, dok se u isto vrijeme mora boriti s duhovima iz prošlosti, bolesnim djedom i mladom djevojkom(Sami Gayle) koju pokušava izbaviti iz pakla prostitucije u kojem se zatekla. Kompleksan, veoma mračan, pa čak i pesimističan film jednog zaboravljenog redatelja, Tonya Kaye, koji je davne 1998g. zadužio filmsku umjetnost režiravši GENERACIJU X(AMERICAN HISTORY X) i potom se naglo "izgubio" u nekakvim B televizijskim projektima i kratkim filmovima. Naime, usudio se Kaye na prilično eksplicitan način dirnuti u domenu obrazovnog sustava, koja je poslužila kao mjesto zbivanja, a nastanio ga je s podosta podtekstualnog osudjivanja, najviše upučenog prema opčenitom nestanku želje mladih, da istražuju svoje mogučnosti kroz korisne školske i izvanškolske aktivnosti, koje je u potpunosti zamijenila tehnološka moč svakodnevnog bombardiranja svim i svačim, rijetko pozitivnim i uglavnom zatupljujuče ograničavajučim za mladi mozak koji bi trebao na sebi svojstven, originalno autorski način, proširiti vidike. Uz snažnu, pomalo filozofsko pjesničku sugestiju, film je svojevrsno podijeljen na dvije različite priče, koje spaja samo lik Henrya u odličnom tumačenju Adriana Brodya. Dokumentarni, zrnasti efekt kamere je u skladu s samim naslovom "Detachment"(odvajanje, izdvojenost, otudjenost) i ne sugerira puno(izuzev par zanimljivih crtačih skečeva) nego dopušta kompleksno mračnom scenariju i inspiriranim glumcima(Marcia Gay Harden, Christina Hendricks, Willam Petersen, Lucy Liu, James Caan, Tim Blake Nelson, Bryan Cranston, Blythe Danner u sporednim ulogama) da preuzmu inicijativu i ukažu na goruči problem medju mladim ljudima, a to je totalna otudjenost od samog sebe, koja dovodi do pripadnosti prvoj plitko-primamljivoj situaciji koja svatkome pokuca barem jedanput na "vrata".