Moram priznati da mi je dosta konfuzije proizvelo gledanje trailera MALAVITE prije izlaska na kino tržište. Trailer je sugerirao službeni naziv filma MALAVITA, dok je na IMDbu jasno stajao naziv THE FAMILY. No, ništa zato, još je čudnija činjenica da je glavna promocija filma bila usredotočena na zvijezdani glumački casting De Niro, Pfeiffer, Lee Jones, ne ostavljajuči skoro ništa reklamnog prostora čovjeku iza kamere, Lucu Bessonu(LEON PROFESIONALAC, NIKITA, PETI ELEMENT, VELIKO PLAVETNILO). No očito je taj francuski genij puno zauzetiji odnosno bolje kazano opterečeniji svojim producentskim poslom u poslijednje vrijeme(TAKEN 1, 2, TRANSPORTER 1,2,3) nego redateljskim(ARTHUR U ZEMLJI MINIMOYA, PUSTOLOVINE ADELE SANC BLANC). No nije on jedini vezani uz ovaj projekt kojeg pomalo nije više briga što snima nego se povodi za onom krilaticom "uzmi novce i bježi", te se krilatice ko pijani plota drže i De Niro i Pfeifferica koji nižu katastrofu za katastrofom(PERSONAL EFFECTS, SRETNA NOVA, KILLING SEASON..), i samo slučajno ubodu projekt vrijedan gledanja(De Niro- EVERYBODY IS FINE / Pfeifferica- PEOPLE LIKE US). No, opet realno kad se sve te tri filmske veličina udruže na jednom projektu, još k tome dodate standardno dobrog Tommy Lee Jonesa, za očekivati je najmanje solidno ostvarenje, i to smo upravo i dobili u MALAVITI. Film prati obitelj Manzoni čiji je pater familias Giovanni(De Niro) prodao dušu vragu(čitaj FBI-Tommy Lee Jones)) u zamjeni za imunitet, odnosno program zaštite svjedoka, kojemu su se naravno pridružili i žena(Pfeiffer) s dvoje djece(Dianna Agron, John D Leo). Nakon podosta neprivikavanja novim mjestima boravka, završe u Normandiji, gdje bi trebali napokon pronači kakav takav mir. No mafijaška obitelj kakva jest, uvijek pronadje nove probleme. Jednostavan sinopsis koji je zapravo trebao biti nekakva komičnija verzija SOPRANOSA ukomponirana s novovjekovnom potrebom za kompjuterski generiranim akcijskim prizorima. Iako je trailer sugerirao podosta bombastičan akcijski triler, dobili smo ponajviše dijalošku situacionu drama komediju, koja ne uspijeva pohvatati sve kvalitativne niti i ostane podosta nedorečena i neuskladjena. Redatelj Besson se jednostavno nije mogao odlučiti koji bi žanr izabrao kao zvijezdu vodilju, nego je odlučio žanrovski kombinirati, ne bi li slučajno izmislio toplu vodu, no topla voda je nažalost izmišljena već davno, a on se ironično s ovim filmom malo opekao ekperimentirajuči. Da budemo jasni film nije dosadan, što nekakvo uzročno poslijedično znači da nije ni loš, dapače poletan je i relativno brzo prodje, ali nije ono što je trebao biti, nije izmislio ništa novo vrijedno sječanja(osim odličnog i upečatljivog Jon Freda u ulozi Rocca, ubojice) nego je samo upao u živo blato naziva "klišej nad klišejem" samo malo lijepše i zabavnije upakiran u šareni artikal zvan mainstrem Hollywood. Sugeriram da vam gledanje ovog filma neče biti okarakterizirano kao potpuni gubitak vremena, ali će te ga jako brzo zaboraviti. Zapravo bi najbolje bilo kazati ovako; MALAVITA je kao novi Appleov i-phone, izvana blještav i sjajan, prepun boja, ali iznutra još samo jedan već vidjen proizvod kojemu je jedina novost nekakva nova realno potpuno bezpotrebna aplikacija koju če svi brzo zanemariti i zaboraviti.