Uvjeriti veliki broj gledateljstva da pohrle u kina u velikom broju gledati "svemirski film" nije mala stvar. No, Alfonso Cuaron(DJECA ČOVJEČANSTVA, HARRY POTTER I ZATOČENIK AZKABANA) nije redateljski naivac i zna da osim što se svemirskih filmova vidjelo na tone i tone, je to ujedno i jedan od najzahtijevnijih žanrova koji redovito podijeli publiku na dvije strane, prvi su fanatični obožavatelji(geekovi koji nisu odrasli, kako ih "neki ljudi nazivaju), dok su drugi, mrzitelji tog žanra, tobože ozbiljni ljudi, kojima je sve to odveč infantilno , pa je Cuaron lukavo odlučio umotati cijeli svoj "svemirski film" u ruho potentnog i popularnog žanra, trilera. Triler, naravno sugerira realnost, a to je nešto što si "ozbiljni ljudi" mogu priuštiti gledati, bez da im se macho kolege rugaju zbog infantilnosti, dok će fanatici biti uvijek vjerni i otiči provjeriti, ma što god se to zbivalo u svemirskom bespuču. GRAVITACIJA(GRAVITY) je zapravo inteligentno zapažanje redatelja/scenarista Alfonsa Cuarona, da se malo filmaša, bez obzira na kvantitetu "svemirskih naslova", ozbiljnije uhvatilo realističkog objašnjenja i detaljnog prikaza života u svemiru. Svemir je zapravo uvijek bio sporedna uloga nekoj bitnijoj, prvotnoj radnji ili liku/likovima, i koristio je uglavnom samo kao nekakav fini šareni pikselni artikal bez "puno sadržaja". U GRAVITACIJI, svemir je po prvi puta uzeo "stvar" u svoje ruke i pokazao svima, za što je zapravo sposoban, i da je boravak u njemu nemoguč bez 200 postotne koncentracije, ali ponajviše poštovanja prema brutalnosti koju je spreman proizvesti. Ocjena od 8.7 na IMDb sugerira ništa manje od remek djela, dok je prava istina malo ispod toga. Naime, vjerovanja sam da je film toliku pompu i odlične kritike dobio ponajviše zbog dvije stvari, prva je hrabrost filmaša koji stoje iza njega da ambiciozno i pomalo rizično pokušaju "izvesti" jedan ovako minimalistično maksimaliziran film, dok je druga interes dviju megazvijezda da nastupe u jednom ovakovom filmu, Sandra Bullock i George Clooney. Malo je poznata činjenica da je Cuaron zapravo imao druge dvije megazvijezde na pameti, Angelinu Jolie i Roberta Downeya Jr., koji su odbili projekt zbog kreativnih razmirica. Mogu samo pretpostavljati kakve su to razmirice bile, ali mislim da ne bi bilo daleko kad bi kazao da su se vjerojatno njih dvoje požalili da ih "nema" dovoljno na ekranu. Radnja filma, naime, prati dvoje astronauta(Clooney, Bullock) koji prilikom nekakvog rutinskog uploadanja Hubblea, doslovce pomete prašina uzrokovana raspršivanjem okolnih svemirskih postaja, i dovede u situaciju da se bore za život na mjestu gdje nitko ne može čuti vaše krikove. Cijeli film je zapravo jedan veliki lunapark perfektno realiziranih specijalnih efekata koji vas kroz jako dobar 3D stavljaju direktno u središe zbivanja. Osječam žaljenje, i to vjerovatno jako realno, što ovaj naslov nisam uspio vidjeti na mjestu za koji je ovaj film i napravljen a to je IMAX kino. I dok su režija i produkcija perfektni, zapravo ono što je privuklo največu pažnju publike, barem na prvu ruku, jest ujedno i stvar koja najviše bode oči. Govorim naravno o angažmanu Clooneya i Bullockove, koji jednostavno ne pašu kalibru jednog ovakvog eksperimenta. Vjerovanja sam da bi puno efektnije bilo angažirati nekakve nepoznanice glumačkog svijeta i svemu tome udahnuti jednu drugu, potpunije nepoznatu i opasnu sferu, koju ovi film želi pokazati. Nije da su Clooney i Bullockova loši, nego jednostavno ne pripadaju ovakvoj sferi "nepoznatog". Dobra stvar je što je redatelj uspio postignuti najvažniju stvar, a to je da publika navija za protagoniste. To je uspio držeći se jednostavnog ali efektnog mota, manje je više(dijalog), a više je manje(magnitudna minimalističnost i uzbudljivost akcijsko-trilerskih scena). Ima tu i par potencijalno kultnih scena koje neču odavati u svrhu što kvalitetnijeg gledanja filma. Moj savjet je da bi svatko definitivno trebao otiči da pogleda ovaj film(i to u kinima u 3D), koji možda po prvi puta "objašnjava svemir" skoro pa dokumentarno, ali nemojte imati prevelika očekivanja kao ja, jer to nikad skoro ne ispadne dobro ili "nažalost" kao što je slučaj sad kod mene bio kod recentnog ostvarenja, ispadne "samo" vrlo dobro.