Lijepo je vidjeti da nakon toliko godina rivaliteta, kako kreativnog, tako i ponajviše financijskih isplativog, dvoje "zakletih neprijatelja" postanu super bliski suradnici. No, koliko god je to metafilmski zanimljivo, još je više logički, ponajviše financijski proračunato. Govorim naravno o dvojici glumačkih ikona koji su zadužili filmsku umjetnosti već davnih dana, Schwarzeneggeru i Stallonu. Naime, dok su oboje tamo krajem 70ih i tijekom cijelih 80ih dijelili slavu kroz podjednako kvalitativne i financijski isplative
projekte(ROCKY/RAMBO, CONAN/TERMINATOR/PREDATOR), početkom 90ih situacija se malo promijenila. I dok je Schwarzenegger nastavio uspješni niz kroz POTPUNI OPOZIV, POSLIJEDNJEG AKCIJSKOG JUNAKA, ISTINITIH LAŽI, Stallone se gubio u isključivo plitkim ostvarenjima koji nisu ostvarili ni neki posebni financijski efekt(SUDAC DREDD, UBOJICE, RAZBIJAČ) dok je samo kroz eventualno CLIFFHANGERA ostvario kakav takav uspjeh. Kraj 90ih i početak 2000ih nije bio dobar za ni jednog od njih. I dok Arnie ima opravdanje u političkom angažmanu(guverner Kalifornije), Stallone tog opravdanja nema i može se pokriti ušima zbog činjenice što je sudjelovao u ostvarenjima poput GET CARTER, DIVLJA VOŽNJA, D-TOX koji su opasno mirisali na B-projekte u kakvima su se bezizlazno izgubili i drugi akcijski velikani poput Van Damma, Snipesa, Seagala. I dok je Stallone snimao svašta, Schwarzi je shvatio poruku koju su mu poslali loši rezlutati ŠESTOG DANA, COLLETARAL DAMAGEA i otišao je putem politike. I dok su svi već pomalo otpisali slavni dvojac, jednog zbog političkog angažmana, drugog zbog katastrofalnih angažmana, Stallone se odlučio na rizičan ali ponajviše logičan projekt, točnije vratio se na početak i snimio novog ROCKYA(BALBOA 2006), koji doduše nije oduševio, ali nije ni razočarao, a priskrbio mu je pomoč producenata u realiziranju i novog RAMBA(JOHN RAMBO), koji je bio objeručke prihvačen od novovjeke publike željnje krvoprolića bez cenzure. I dok su ga ta dva projekta vratila na filmsku mapu, slijedeći ga je projekt nazvan PLAČENICI uzdigao i malo više, dajuči mu financijski isplativ epitet. Kroz PLAČENIKE(1/2) je Stallone nesebično "dao šansu" i svojim bivšim "protivnicima", da se ponovno upišu u mainstreem(Willis, Schwarzi, Lundgren, Van Damme) Hollywood. Kako je Schwarzzi izgubio političku bitku, bilo je logično da će se vratiti na onu filmsku, i to baš ironično s POSLIJEDNJOM BITKOM(THE LAST STAND), svojim prvom naslovnom ulogom nakon vračanja iz "penzije". No kako je taj film ostvario katastrofalan financijski uspjeh, bilo je proračunato od njega da se "spari" s Stalloneom na recentnom projektu, PLANU ZA BIJEG(ESCAPE PLAN). Film prati stručnjaka za bijegove iz zatvora Breslina(Stallone) koji je angažiran da pobjegne iz najteže "rupe" dosada, zatvora nazvanog Grobnica(The Tomb-bio radni naziv filma). Tamo se sprijatelji s Emilom(Schwarzi) s kojim sklopi pakt o zajedničom bjegu. U tome će ih najviše pokušati spriječiti sadistički upravitelj zatvora Hobbes("uskrsli" Jim Caviezel aka Isus/PASIJA). Jednostavan sinopsis nije potpomognut bogzna kojim budgetom, što nužno nije loša stvar, jer je ostavljeno dosta prostora za dijalog, koji nije toliko zanimljiv formom, koliko više metafilmski, dok se dvije legende časte raznoraznim zafrkancijama i samoironijom(Schwarzi psuje na njemačkom itd.). I dok je prva polovica filma pomalo trashoidna, naivna, klišejizirana i montažno grubo izrezana, druga polovica dobija svojevrsni fluidno tečan, ili točnije ne-dosadan tempo koji uspijeva producirati dovoljno uzbudjenja pa tako i zainteresiranost publike. Redatelj Mikael Hafstrom je već pokazao da zna režirati dobar film(1408) ali je isto tako pokazao da zna biti i producentski lutak na koncu koji neče riskirati(SHANGAI, OBRED) što ponajviše ocrtava da ne kažem sumira i recentni PLAN ZA BIJEG, koji je upravo to, na trenutke vrlo dobar i zanimljiv, a na trenutke klišejizirano očekivan, baš kao i sama karijera redatelja. Gluma Stallonea i Schwarzija je uobičajeno loša, ali karizmatična, ili najbolje kazano, baš onakva kakvu i očekujete i zbog koje smo ih i zavolili, dok je osvježenje donio Jim Caviezel(PASIJA, PRAVA FREKVENCIJA) koji je dao onu posebnu notu koju treba imati glavni negativac da bi se napravio puni krug katarze glavnih protagonista. Sve u svemu jedan očekivani, ne razočaravajuči film, koji će biti upravo ono što će te i očekivati, zabava bez puno razbijanja moždanih stanica, uz standardno karimatične glavne glumce, koji su sami po sebi vrijedni kino karte od nekakvih 30ak kuna.