Tuesday, October 08, 2013
Arnolph
Nastavci, hmm. Zafrknuta stvar. I dok u zadnje vrijeme postoji neki više manje pozitivan trend, da se u visoko budgetiranim nastavcima, najmanje nečete razočarati(IRON MAN 2, 3, SHERLOCK HOLMES; IGRA SJEVA, PIRATI S KARIBA 2,3,4), uglavnom je to više, barem ako se mene pita, metaforično stavljanje letvice nisko, pa vas i mediokritet zadovolji, izuzev naravno trilogije VITEZ TAME koja briljira. I dok u spektakularnim bombastičnim naslovima nastavak mora biti veči, jači zvučniji, bombastičniji, postoji i jedan drugi svijet, točnije jedan drugi film, koji formalno jest podijeljen u tri dijela, ali štos je što to nije toliko film koliko ideja, i to briljantna. Pričam naravno o svojevrsnoj trilogiji(sad, ili zasad, kako hočete) BEFORE SUNRISE(1994), BEFORE SUNSET(2004) i recentni(BEFORE MIDNIGHT 2013) koji su započeli kao nekakav konceptualni eksperiment, Filmovi naime kroz sva tri nastavka prate dvoje ljudi, Jessea(Ethan Hawke) i Celine(Julie Delpy) koji se u prvom filmu upoznaju u vlaku, upuste u razgovor i na kraju provedu čitav dan skupa. Daljni sinopsis, prvog i drugog dijela nije svrsihodno odavati zbog svojevrsne priče u priči i samog savršenog koncepta. Treči recentni film, PRIJE PONOČI(BEFORE MIDNIGHT) opet naravno potpisuje redateljski i scenaristički Richard Linklater(REPLIKATOR, ROCK AND ROLL ŠKOLA) koji ovaj put, stavlja dvoje bezvremenskih ljubavnika u prelijepu Grčku, gdje se grčki melos prelijepo stapa s egzistencijalnom bevremenskom filozofijom svega i svačega, koja suptilno biva umetnuta u svaku minutu filma. Moram naglasiti da ova trilogija, pa tako i ovaj recentni treči dio neče biti za one željne rom. coma isčitanog s plakata filma, zapravo realno totalno promašene promidjbe, i smatrati će se prevareni za 30ak kuna, dok onima koji vape za intelektulnim podražajem i nečim konačno drugačijim, brutalno istintijim duboko preporučam sva tri filma pa tako i ovaj. Još jednu stvar moram sugerirati a to je obavezno gledanje prva dva dijela da bi se shvatio cijeli koncept filma. Zapravo je nevjerovatno, da nakon toliko toga izrečenog, kvalitetnog, inteligentnog ali ponajviše brutalno realno iskrenog, u prva dva dijela, ima još puno toga za kazati i u trečemu, i da nakon kraja filma poželite još, nadate se "četvrtome". Moram biti iskren i kazati da sam očekivao čisti medioktitet pomiješan s novopečenom potrebom da se u svaki "rom." mora umetnuti velika doza "coma.", no to u ovom filmu nije slučaj, iako sam se ironično, kroz cijelo trajanje filma više puta od srca naglas nasmijao nego u recimo HANGOVERU 3 ili MI SMO MILLERI, kao što je davno Seinfeld propovijedao, realni život, mi sami sa svojim nepresušnim manama i "vrlinama" smo najsmiješniji materijal, i ovaj film je to savršeno demonstrirao. No, da ne bi mislili da se ovdje radi o nekakvoj komediji, ima tu kao i kroz prva dva filma dovoljno ozbiljnosti i drame da se kroz gledanje filma i sami propitkujute i nalazite u vezi podosta stvari, a da ne spominjem činjenicu da vas na jedan malo pokvaren način film stavlja, kao kroz nekakav dijaloški 3D, u sami film, na način da morate izabrati strane i podsvijesno "sudjelovati" u raspravama. Film je zapravo podijeljen u dva idealno spojena dijala, prvi dio filma, dok je dan i sve vedro je i dijalog takav, lagan poletan, zabavan i optimistično humorističan, dok se u drugom dijelu s dolaskom po(noči) bližu i ozbiljnije, mračnije teme u kojima će te se vjerujem svi, barem malo pronači.
Posted in: 
Posts
