Thursday, September 19, 2013
Arnolph
Nije lako scenaristima preci s samo pisanja scenarija na sjedanje u redateljsku stolicu. Producenti se obicno drze utabanih pravila gdje uspješne scenariste ciji su tekstovi kroz blockbustersku realizaciju postigli ogroman financijski uspjeh, ostave za scenaristickim stolom. No nakon sto su vasi scenariji zgrnuli i nastavljaju da zgrcu veliku lovu, kao sto su primjerice scenariji Alexa Kurtzmana(STAR TREK 1, 2, TRANSFORMERI, NEMOGUCA MISIJA 3) slijedeci logican potez je da postanete i producent doticnih ostvarenja odrečući se dijela plače u zamjenu za postotak na zaradu. Pošto je taj postotak na zaradu bio poprilican u primjerice STAR TREKOVIMA, iduci slijedeci potez je da neki svoj davno napisani intimni komadic drame, pokusate i realizirati, stavljajuci upravo sebe u redateljsku stolicu kao svojevrsni producent, scenarist i redatelj doticnog djela. E upravo taj doticni intimni dramski tekst Alexa Kurtzmana je realiziran u film naziva PEOPLE LIKE US. Film prati mladog poslovnog covjeka Sama(Chris Pine) koji doznaje da mu je umro davno otudjeni otac, a da sa sobom ostavlja ne samo dio imovine, nego i jos jednu familiju koju je kriomice imao a koja broji kčer i unuka, odnosno Samovu sestru(Elizabeth Banks) i necaka. Sam se potajice zblizi s njima ne odavajuci im tajnu koja ce svima promijeniti zivote zauvijek, na koji nacin, to ce te sami morati doznati. Jedno intimno ostvarenje s idealnim glumackim castingom, gdje Chris Pine(STAR TREK aka Kirk) savršeno utjelovljuje prepotentnog nadobudnog ali i otudjenog sina, dok mu Banks( NA RUBU, ZACK I MIRI SNIMAJU PORNIC, SLIJEDECA TRI DANA) idealno parira kao pomalo promiskuitetna milf koju je zivot jednostavno odnio na krive staze. Iako su njih dvoje savršeni kao brat i seka koji to ne znaju, show im je odnio mladi glumac koji tumaci sina Michael Hall D Addario, koji definitivno ima osjecaj za situacioni dijalog, esencijalan za jednu ovaku ozbiljnu dramu. Zapravo najvece razocarenje je glumacka ikona Michelle Pffeifer koja je odradila ulogu po principu "zgrni lovu i bjezi". Kamera je pomalo eksperimentirajuca za ovakvu vrstu filma i podosta luta u pojedinim segmentima, ali nije naporna i postize pozitivan efekt u malo "sporijim nebitnijim" scenama. Kao sto sam vec spomenuo u jednoj prethodnoj recenziji, bez obzira koja je stvarna kvaliteta doticnog scenarija koji se realizira, obečavajuca je i skoro nikad razočaravajuca činjenica da je scenarist filma ujedno i redatelj, odnsosno obrnuto, jer se u samoj finalnoj realizaciji tada jasno vidi "što je pjesnik htio reci", a film se "ne izgubi u prijevodu" izmedju redatelja i scenarista koji svaki ima svoju viziju kako bi film trebao na kraju ispasti. Sve u svemu jedno zanimljivo djelce vrijedno vaseg gledanja, koji mozda nece imati toliki releventni drustveni status u Hrvatskoj gdje je rijetkost da muškarci imaju dvije familije u isto vrijeme, ali je zasigurno taknuo mnoga srca u Americi gdje je to skoro svakodnevnica.
Posted in: 
Posts
