JOBS

Prije nego li se osvrnem na recentni film, moram pozdraviti jednu dobrodoslu novost koja me zatekla prilikom gledanja JOBSa u kinu Central, a to je digitaliziranje doticnog kina koje ce uskoro prikazivati i 3D filmove. Bravo!
Sjecam se davno, bio sam djecak jos, kad se medju starijim djecacima, "boljim poznavateljima" potegla tipicna djecja tema tipa "koji je najbolji kompjuter na svijetu"? Iako je vecina njih lobirala na IBMov PC, samo je jedan "usamljeni ratnik" postavljao Macintosh kao broj jedan u svijetu, predstavljajuci mu samo jednu manu zbog koje nitko u Hrvatskoj nije cuo za njega, a to je previsoka cijena. E upravo tu manu je predstavio Steve Jobs kao najvecu pogresku svojeg odbora u Apple Computer, prilikom prodaje Macintosha i na mrtvo se posvadjao s njima, u toj mjeri da je bio potjeran iz tvrtke koju je sam osnovao, i zadrzao vise marketinsku ulogu. Spomenuo sam ovaj detalj iz djetinjstva jer me taj dio u filmu na jedan nevjerovatan nacin, skoro kao vremenski stroj vratio 20ak godina unazad. Nazalost, tu prestaju sve pozitivne stvari koje mogu kazati o ovom filmu. Moram priznati da nisam procitao knjigu i ne mogu usporediti film i knjigu, sto mozda i nije losa stvar, jer mi daje svojevrsno objektivno stajalista naspram filma. Zakljuciti mogu jedno, film nije bio dosadan, ali tome zakljucku dodajem jos jedan puno relevantniji, vise volim filmski medij nego knjiski, i to je jedini razlog zasto je ovaj film, meni, bio donekle zanimljiv, tragao sam za cinjenicama o Jobsu, i zanimao me njegov život, a celuloidno sam mogao doci do nekih informacija samo preko ovog recentnog ostvarenja. Iskreno s losim segmentima ne znam gdje da pocmem, od očajne glume Ashtona Kutchera cija bi isnpirativna i minimalisticna interpretacije Jobsa uvelika izdigla ovaj film iz mediokriteta, no nažalost on se "samo puno potrudio", kao kad se ja trudim skuhati nesto, to ne znaci da je skoro uvijek i jestivo. No nije on jedini koji je glumacki zakazao, uglavnom cijeli glumacki kadar je ocito krivo vodjen ili ne posjeduje dovoljno glumackog talenta, a njihova ideja glume i velikih emocija je pustiti suzu u svakoj sceni, cak kad je to i totalno besmisleno. Redatelj Joshua Michael Stern(SWING VOTE) se nije mogao odluciti što snima, epizodu serije LUDE 70e, ili nekakvu ozbiljnu biografsku dramu ala LINCOLN kojoj naravno nije ni do nokta od nožnog palca. Jedino sto zaista inponira u filmu, ako je naravno film vjerna kopija knjige tj. Jobsova stvarnog života, jest da je on zapravo duboko iskompleksirana megelomanska individua, kojemu je jedini cilj u zivotu bio kroz svoj uspjeh pokazati svojim biološki roditeljima koji su ga ostavili, koliko su zapravo pogrijesili. Da ne spominjem cinjenice da je zafrknuo pola svojih prijatelja da bi sebe zaštitio odnosno uzdigao. Sebičnjak, nema što, no redatelj Stern se dotakao toga premalo puta. Moje mišljenje je da se trebao uhvatiti samo toga, ako ništa bar bi davao dojam da ima neku IDEJU, čijem se pojmu i sam Jobs klanjao. Da ne bi ispalo da je Jobs totalno neinventivno smeče od čovjeka, naglasio bi jednu važnu životnu činjenicu, a to je da na svijetu postoje vojnici i generali, a Jobs je definitivno bio ovaj potonji. No kao što nam je GLADIATOR pokazao, i generali moraju prvo biti vojnici da bi zasluzili poštovanje mase, osobno, vidjevsi ovo, moje poštovanje Jobs nije zaslužio, bas kao ni cijeli redateljski/producentski/scenaristicki/glumacki kadar koji je sudjelovao u realizaciji ovog projekta, ljudi zakazali ste!

Posted in: 2013,Biography,drama,Podnosljivo