Nakon što je "sveto trojstvo"(Willis, Schwarzenegger, Stallone) prisilno blockbusterski umirovljeno postavilo se pitanje dostojnih zamjenika. Nonšalantno su se u tu priču ušetali svaki sa svojim inicijalnim filmovima Diesel(PLANET TAME), Dwayne Johnson(KRALJ ŠKORPIONA) i Statham(TRANSPORTER) lobirajuči na titulu poslijednjeg novog akcijskog junaka. Iako su im inicijalni filmovi više funkcionirali kao odskočna daska a manje kao ogromni komercijalni hitovi, bili su i više nego dovoljni da im se ponude puno potentniji filmovi. U toj cijeloj priči najdeblji kraj je izvukao Diesel koji je uspio uspostaviti 2 i pol uspješne franšize(kažem "i pol" jer se "Riddick" još nije financijski dokazao) iako je Johnson dobio blagoslov od samog Schwarzeneggera u filmu DOBRODOŠLI U DJUNGLU. Zapravo gledajuči objektivno, najviše zasluga za održavanje akcijskog žanra na životu treba pripisati potonjem Stathamu koji za razliku od spomenute dvojice nije puno eksperimentirao po drugim žanrovima nego je ostao raditi ono što mu najbolje stoji. No pošto je ovo recenzija DOUŠNIKA(SNITCH) s Johnsonom u glavnoj ulozi svu pažnju če mo preusmijeriti na tog "walking talla". Počevši kao profesionalni wrestler a pomalo egzotičnog izgleda, nije trbalo puno proči da ga producenti lobiraju u filmski milje. Prva uspješna šansa je bila u vidu kralja škorpiona u uspješnici POVRATAK MUMIJE koja mu je kasnije otvorila mnoga vrata. On je ta "vrata" više manje iskoristio i postao respektabilna akcijska figura koja još nije pogodila točno u blockbustersku sridu. Ironično, najbliže akcijskoj sridi je došao nakon što mu je glavni konkurent Diesel ponudio ulogu u franšizi BRZI I ŽESTOKI i tako ga barem malo izvukao iz kolotečine "mediokritetskih skoro odmah na video" filmova. I baš kao što je njegov konkurent Diesel nakon par uspješnica(BRZI I ŽESTOKI, XXX) pokušao ostvariti ozbiljnu ulogu kroz narko triler KARTEL, tako je i sam Johnson jednu sličnu stvar pokušao ove tekuče godine kroz ozbiljnu triler dramu baziranu prema istinitim dogadjajima nazvanu DOUŠNIK. Johnson glumi oca jednog tinejdjera koji biva nepravedno optužen za dilanje narkotika a kojemu prijeti 10ak godina zatvora. Znajuči dobro da sin neče opstati u tom opasnom okruženju odluči prihvatiti ponudu javne tužiteljice(Susan Sarandon) u sudjelovanju u hvatanju opasnog šefa narko kartela u zamjenu za sinovu slobodu. Film redatelja Ric Romana Waughna želi, ali ponajviše mora biti ozbiljan film, zbog naravno konteksta "prema istinitim dogadjajima" i to je njegova največa boljka. Redatelj Waughn nije uspio, kao u svojem prethodnom filmu FELON, postiči onaj neki balans izmedju dramski emocionalnih scena i potentno napetih trilerskih dogadjanja, neminovnih za ovakvu vrstu filma. Pola sata predug, pred kraj filma vas više baš nije ni toliko briga za sudbine protagonista i jednostavno želite da se film okonča, što nije bio slučaj u FELONU kad ste doslovce navijali za lik Stephena Dorffa i sretan klimaks filma. Nije pomogla ni drvena gluma skoro svih glavnih protagonista uključujući i standardno drvenog Johnsona na kojemu se vidi da se silno trudi ali jednostavno nema taj širok dijapazon glumačkih emocija koje su ključne za facijalno snimanje protagonista u krupnih planovima, kojima ovaj film obiluje. Iako plakatima i trailerima propagiran kao akcijski triler, bilo bi ga točnije opisati kao neuspjelu dramu, kojoj je največi plus(a ujedno i minus zbog neuspjele finalnog produkta) kontekst "prema istinitom dogadjaju". Sve u svemu jedno ispodprosječno ostvarenje koje mami pažnju samo radi ozbiljnog konteksta i problema droge kojim se bavi, no nedovoljan u svojoj realizaciji. U Cinestara ali duboko savjetujem gledanje na DVDu onako poluaktivno i ne trošenje 30ak kuna u kino dvoranama.