ELYSIUM

Malo je redatelja koji su odmah nakon prvog projekta stekli svojevrsan kultni status i sami sebi otvorili vrata mainstreem Hollywooda. Jedan od njih je definitivno Neill Bloomkamp, kojemu su se nakon DISTRICT 9 otvorila doslovce sva vrata. No iako će svi hvalospijeviti DISTRICT 9 i cak se razbacivati izjavama kako je uspjeh tog filma zbog neupitne originalnosti scenarija kojeg supotpisuje Blomkamp, bio neminovan, ja bi spomenuo jednu manje poznatu relevantniju činjenicu, a to je da je ulogu izvršnog producenta u DISTRICTU 9 preuzeo nitko drugi doli sam Peter Jakson tako dajuči filmu neosporiv marketinški vjetar u ledja. Čak bi se usudio kazati i to, da bez njegovog imena na plakatu , taj film sigurno ne bi postigao takav financijski uspjeh kakav je, a možda cak ni dospio na kina platna mnogih svjetskih kino dvorana što uzročno poslijedično nebi omogučilo realizaciju recenznog ELYSIUMA. No, "što bi bilo kad bi bilo" je nešto čime se ne bavimo u ovoj recenziji, predmet ove recenzije je drugi dugometražni film kojeg scenaristički i redateljski potpisuje Neill Blomkamp naziva ELYSIUM. Film prati Zemlju 2154g. kada su na Zemlji iscrpljeni skoro svi prirodni resursi, a zbog mnobrojnosti pučanstva bogatiji žitelji su preselili na obližnju s ljudske strane dizajniranu svemirsku stanicu zvanu Elyisium u kojoj se blago kazano živi bogovski, bez straha od bolesti i smrti. Ostatak pučanstva, onaj siromašniji dio je osudjen na životarenje i pokorovanje tehnološkim novotarijama na opustošenoj "faveliziranoj" Zemlji. Jedan od tih siromašnijih, Max(Matt damon) je vec odmalena zacrtao sebi da ce kad tad doci do Elysiuma i konačno živjeti životom dostojnim ljudskog bića kakav jest. Kada silom neprilika biva ozračen smrtonosnom dozom i ostane mu samo 5 dana života, odluči na malo ekstremniji način doči do Elysiuma na kojemu se nalaze kapsule za regeneraciju i izlječiti samog sebe od neminovne smrti. Za početak moram priznati da sam očekivao dosta od ovog filma, i to ne u tolikoj mjeri zbog Blomkampa izad kamere nego zbog neke dobre atmosferične vibre koju je slao putem trailera. Kazavši to, moram onda dodati da sam pomalo razočaran. Iako je vidljivo da je Blomkamp socijalno osjetljiv, što je dobra stvar, i što je utopijski uronjen u borbu za ravnopravnost, što je još bolja stvar, moram konstatirati da mu sama filmičnost i ujednačenost a posebno potentna montaža, bar što se tiče ELYSIUMA, pada u drugi plan, zbog kojeg film dosta gubi na uvjerljivosti i onom nekom bouqueu koji bi svaki film visokog koncepta(što ovaj sigurno jest) trebao imati. I dok je prvi dio filma napravljen sporo strpljivo, pažljivo, jednom riječju potentno, od sredine pa do kraja film izgleda kao nekakav lunapark na speedu u kojemu se dogode svi moguči klišeji akcijskog-SF žanra, da ne spominjem pomalo neuvjerljive slow motion scene koje na trenutke djeluju trasherski i neozbiljno. Zapravo film bi se komodno mogao okarkterizirati kao dva filma, u kojem je prvi dio, onaj bolji i pažljiviji režirao Blomkamp, dok su drugi film dio odlučili preuzeti producenti i zbrzati i uvaliti što više stereotipno cool akcijskih scena da zadovolje infantilni dio publike željan akcijskih figura u McDonaldsa. Što se tice glume, Matt Damon iz uloge u ulogu dokazuje da je zapravo možda i nadišao vecinu svojih partnera iz prijelomnih OCEANOVIH serijala i da praktički može uvjerljivo bez imalo preglumljavanja iznjeti svaku ulogu. Zapravo najneočekivanije glumački bode oči neuvjerljiva gluma Jodie Foster čije se poduže izbivanje sa velikih ekrana može vidno zamijetiti. Sharlto Copley, redateljev kučni glumac kako ga več nazivaju, je dobio jednu popularnu ulogu ekscentričnog psiho negativca kojeg je maskimalno uvjerljivo zastrašujuče sutilno izveo u prvoj fazi filma, dok ga je u drugoj polovici filma pojela montaža i klišejiziranost scena. Za kraj jednostavno moram spomenuti da je Blomkamp uvjerljivo odmaknuo kritičarske osvrte s jedne važne činjenice koju su očito svi predvidjeli a to je da je ovaj film zapravo svojevrsna kopija, da ne kažem plagijat Wellsove ideje iz VREMENSKOG STROJA o Eloima i Morlocsima, samo malo lukavo vračena u blisku budućnost i prekrivena tonama pjeska i favela.  Zaista je teško žigati ocjenu na ovaj film, jer zabavan je dok ga gledaš, ali siguran si da ga izvorni tvorac nije zamislio samo kao zabavnoga, nego kao ozbiljno filmsko literaturno štivo o kojem če se vršiti debate. Ovako, polovičan, može se samo, nažalost okarakterizirati kao zabavan, neujednačen i nažalost brzo zaboravljiv, što mislim da nije bio Blomkampov san. U Cinestara i Cineplexxa.

Posted in: 2013,Action,Dobro,drama,Sci-Fi