WHITE HOUSE DOWN

Recentni MISIJA: BIJELA KUCA(WHITE HOUSE DOWN) i nedavno plasirani na kino tržišta PAD OLIMPA(OLYMPUS HAS FALLEN) imaju i previše sličnosti, u toj mjeri da izgleda kao da je jedan plagijat drugoga, odnosno obrnuto, što naravno nije slučaj jer su filmovi simultano snimani. Prva sličnost, i ona najvažnija je sama radnja koja prati teroristički napad na Bijelu kuču odnosno samu hijerarhijsku infrastrukturu Amerike. Druga je "na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme" naslovni herojski lik, bivši vojnik, koji pokušava uz "Ameriku" spasiti i nekoga i nešto što voli(u PADU OLIMPA Gerard Butler sina predsjednika, a u MISIJI: BIJELA KUCA Channing Tatum svoju kčer). Treča sličnost, možda ujedno i najvažnija, je ona da oboje Gerard Butler i Channing Tatum stoje kao producenti svatko svojeg filma. Onima koji o takvim detaljčićima ne vode računa to vjerovatno ne predstavlja ništa, ali onima koji su pogledali bezbroj filmova s obračanjem pažnje na takve stvari, situacija je više nego simptomatična. Naime, opče je poznata stvar da onog trenutka kad se glavni glumac umiješa u samu produkciju filma, stvari krenu uglavnom nizbrdo zbog egotriperskih zahtijeva postavljanja svojeg lika kao svojevrsnog superjunaka, što je slučaj i s ovim filmom. Jedina dobra produkcijska odluka je što su Tatumu dodijelili Jamie Foxa u ulozi predsjednika i barem malo prebacili breme akcijašenja. Moram priznati da me začudio angažman redatelja Rolanda Emmericha(DAN NEZAVISNOSTI, DAN POSLIJE SUTRA, 2012) za ovaj film, jer ipak je on naučio uništavati veče površine od same Bijele kuče. Što se tiče samog filma, pa moram vam najiskrenije kazati da dosta toga ovisi kako će te ući u gledanje ovog filma, jer ako udjete preozbiljno mogli bi se ozbiljno razočarati. Zapravo najbolji bi vam savjet bio da na ovaj film gledate kao nekakvu trash komičnu skuplju verziju UMRI MUŠKI prepunu pomalo neuvjerljivih kompjuterski generiranih akcijskih scena, koja se istini za volju zbog svoje "obojanosti i stiliziranosti" može svidjeti djetetu u vama, ali samo ako je prihvatite kao neozbiljnu infantilnu zabavu bez imalo upotrebljavanja moždanih vijuga. Moja malenkost mora zaključiti samo jednu stvar, a to je da to dijete u meni još uvijek postoji, i dok je tako, ovakvi buddy-buddy akcijski spektakli će uvijek imati prolaznu ocjenu kod mene. Za kraj ču spomenuti da me mori jedno pitanje visa vi ovog filma, točnije volio bi upitati redatelja da li je namjerno ovako neozbiljno, komično, da ne kažem trashidno-skupo snimio ovaj film, jer ako je tako, ovaj film zaslužuje ocjenu više samo zbog činjenice da Roland Emmerich ima muda "uzeti" 130 milijuna dolara produkcije i snimiti svoj mali mokri san u Bijeloj kući. U Cinestara i Cineplexxa.

Posted in: 2013,Action,Podnosljivo