Tuesday, July 09, 2013
Arnolph
Mnogo je hvalospijeva ove godine išlo na adresu filma LJUBAV(AMOUR) Michaela Hanekea, gdje su prednjačili oni koji su ga bez ikakve dileme okarakterizirali kao najbolji film protekle godine. I dok mi Hanekeov opus osobno nije mrzak, pri tom ponajviše aludiram na FUNNY GAMES, moram priznati da sam bio skeptičan i nepovjerljiv prema ovakvo idealnim kritikama renomiranih kritičara. Kako svake godine imam običaj kroz Oscar reviju upoznati se sa svim nominentima prije samih Oscara, ove godine mi je recentna LJUBAV promakla, zbog stavljanje iste u samo jedan termin u jednom jedinom danu u kinima. No kako se kaže, tko ceka doceka, i ja jesam moram priznati u najposebnijem mogučem ambijentu za malo osobnije filmove, ljetnom kinu Bačvice, gdje je na isključivo želju moje bolje polovice i mene(zbog potencijalnih pljuskova) pušten film, ono baš doslovno za nas, kao što je to Howard Hughes znao raditi u okružju svoje privatne kinodvorane. Pljuskovi su nas na svu sreču poštedjeli, i predivno iskrena patnja zvana LJUBAV je mogla da počme. Kažem predivno iskrena LJUBAV jer ovaj film to doslovno jest. U istu ruku dok gledate svojevrsni kvazidokumentarac koji zabilježava poslijednje dane u životima ostarjelih i bolesnih protagonista. gdje onaj muški, malo zdraviji, odnosno bolje kazanu mobilniji, vodi brigu o svojoj teško bolesnoj nepokretnoj ženi, kojoj je smrt največa želja. Jedno stvarno ljudsko bolno iskreno ostvarenje, koje zapravo nije film, nego život, točnije starenje i neminovna smrt koja nikog neče mimoići. Definitivno bitno ostvarenje, nakon kojeg će te se još više bojati starenja i smrti. No, iako težak za gledanje, ponajviše zbog surove realnosti koju sugerira, film nudi i tucet predivno-ružnih scena, ponajviše mislim na one, gdje muž, iako suočen s najtežim periodom svog života i dalje navija za svoju ljubav, za njenu ljubav, ne, za njihovu ljubav, koju ni sama smrt ne može izbrisati ni poreči. U ljetnom kinu Bačvice.
Posted in: 
Posts
