HITCHCOCK se nadao Oscarovskim hvalospjevima. Cak se i Sir Anthony Hopkins u naslovnoj ulozi slavnog redatelja, svojom transformacijom bar malo ponadao da će ga docekati barem nominacija ako ne i sam kipic, ali nista se od toga nije dogodilo. Ima bit da bas kao sto su Oscari u stvarnom zivotu izbjegavali u velikom luku tog velikog redatelja(nema niti jednog), tako se dogodilo i ovom metafilmicnom kontekstu "Akademija, je dala filmu HITCHOCKU samo jednu nominaciju, onu za make-up"(koju nije potvrdio). Moram biti iskren i kazati da ovaj film i ne zasluzuje Oscarovske hvalospijeve a problem najvise vidim u pristupu samom konteksta filma. Naime film prati samo jedan kratak period u zivotu tog slavnog redatelja, oni u kojem je radio na kultnom PSIHU. E sad, rekavsi to, ocekivala se neka ozbiljna psiholoska studija Hitchockove psihe na tragu AVIJATICARA, ali krajnji produkt je bila pomalo neozbiljna romanticna drama-komedija, s naglaskom na komediji. Nemojte me krivo shvatiti, film nije los, dapace jako je gledljiv i nije dosadan u niti jednom trenutku, ali za ekranizaciju jednog od najboljih redatelja svih vremena ocekivalo se "ne malo vise", nego PUNO VISE, STRASNIJE, FILMICNIJE, bas kakvi je i on sam bio. U videotekama i binarnom kodu.