SELMA

Film SELMA je svojevrsna kronika kampanje Martina Luthera Kinga, koji je maršom u gradicu Selmi, pokušao osigurati jednaka prava glasovanja za afroamerikance. Film ne ide u nikakve retrospektive i cijelokupan život Kinga, nego samo tu životnu etapu. Upravo ta cinjenica je ono što dijeli ovaj film od slicnih, no ujedno ako se mene pita, pomalo spušta tempo cijelom filmu, koji je ako se mene pita malcice i precijenjen. Naime, siguran san da je afroamerikancima svaka minuta ovog filma u isto vrijeme dragocijena kao što je i emotivno uznemiravajuca, ali ja sam se osobno teško mogao tijekom filma simbolizirati s ovim ružnim periodom americke povijesti. I dok je primjerice Steve McQueen s 12 GODINA ROPSTVA uspio na univerzalan i pomalo "pokvareno emotivno brutalan" nacin povezati publiku s emocijama protagonista u SELMI, redateljica Ava DuVernay minimalizirajuci prepricavani period, uspijeve realno involvirati samo afroamerikansku publiku s zbivanjima na ekranu. Nekima ce upravo to biti bitna razlika od slicnih filmova i kao takav vrijedan divljenja, dok je meni osobno film na trenutke i dosadnjikav, s previše nezanimljivo režiranih segmenata, koje slobodno možete i propustit tijekom gledanja a da nece biti previše bitno za samu radnju, ili još važnije vaš kvalitativni opus. Sve u svemu jedna gledljiva biografska drama, koja je teško mogla biti išta više od toga s obzirom na limitirani period koji pokriva, dok joj s druge strane može biti uzor primjerice FROST/NIXON, koji je redateljski gledajuci, ako ne vec toliko fabularno, uspio i u manjem periodu u kojem se zbiva stvoriti uzbudljiv filmic koji se pratio s ruba stolca. Sve u svemu, moglo je ovo ispasti i puno gore, ali moglo je možda i bolje, svojevrsno nešto slicno i kao TEORIJA SVEGA, gdje se stavljanjem naglaska na previše likova, pomalo izgubio onaj najbitniji rakurs gledanja na velike i bitne licnosti o kojima film zapravo govori. Sama režija je poprilicno autenticna i vjerodostojna, baš kao i kostimografija i scenografija koji su više nego adekvatni, što je bilo važno za sam nacin gledanja na ovaj film kao na svojevrsni dokumentirani zapis dobro poznatih i manje poznatih detalja. Gluma svih naslovnih glumaca je vidno emociolnalna i vidjelo se koliko im ovaj veliki covjek svima predstavlja. Ipak, mislim da je filmski gledajuci, Martin Luther King zaslužio ipak malo više, ili bolje kazano univerzalnije, jer ovaj svojevrsni "dokumentaristicki" nacin prepricavanja, jednostavno ne uspijeva dovoljno involvirati manje upuceniju publiku u sama dogadjanja, dok su dvi nominacije za Oscara(najbolji glavni glumac i najbolji film), ako se mene pita, malcice pretjerani, onako kako Akademija zna, da vrati neke "dugove" iz prošlosti. Nažalost samo korektno.

Read more »

AMERICAN SNIPER

Možda i najnezasluženiji nominent za Oscara u kategoriji najboljeg filma godine, AMERICKI SNAJPER(AMERICAN SNIPER) prati životnu pricu najsmrtonosnijeg snajperista americke vojske u povijesti Chrisa Kylea(Bradley Cooper).
Iako poprilicno korektno odradjen, film Clinta Eastwooda(MISTICNA RIJEKA, DJEVOJKA OD MILIJUN DOLARA) neodoljivo podsijeca na mnogobrojne naše "uspješnice" koje glorificiraju i mistificiraju rat, kao nešto što bi trebalo biti zauvijek u našim mislima, u pozitivnoj sferi k tome, i kao takav, poprilicno je jednosmjeran i iskljucivo za americku publiku, koja ga je, totalno ocekivano, podržala i na box officu gdje film zaradio 200 mlilijuna dolara samo na domacem tržištu. Gledajuci s iskljucivo filmskog gledišta, ovo ostvarenje stvarno ne nudi ništa novo po pitanju žanrova koje obuhvaca, dok bi ga bilo najbolje objasniti kao poprilicno inferiorniju i nadasve patriotskiju verziju ZERO DARK THIRTY-a. Cak i tehnicki aspekti filma u pojedinim dijelovima ne štimaju, dok najviše ubada u oko činjenica da je beba s kojom Siena Miller i Cooper šetaju naokolo u filmu, vidno umjetna, zaista, vjerovali ili ne, radi se o "pupi", koja na trenutke stvarno odvraca pažnju od dramski nastrojenih dijaloških partija izmedju ovo dvoje supružnika. Akcijski dio je odradjen korektno, iako ne i spektakularno, dok nakon nekog vremena tijekom trajanja postane i malo repetativan. Scenografija i kostimorafija su ono što uzdiže ovaj film iz mediokriteta, dok je glumački dio filma iskljucivo jednosmjerno nastrojen k Bradleyu Cooperu(SILVER LININGS PLAYBOOK) aka Chrisu Kylu koji zauzima najveci dio trajanja filma, no moram priznati da je Cooper odradio to i više nego korektno, bez preglumljivanja, suptilno i oprezno, baš kako je i trebalo, ali totalno neadekvatno za Oscarovsku nominaciju. Sve u svemu jedno tipicno americko ostvarenje koje nije postavilo, ili bolje kazano ostavilo nikakva pitanja otvorenim, a trebalo je, nego je poprilicno pacerski i na sigurno odigralo na kartu glorificiranja nacionalnog heroja, znajuci, ili bojeci se mnogobrojne publike, za koju se znalo da ce pohrliti u kina. Jedan tipicni studijski film, bez duše i forme, no svejedno poprilicno "površno gledljiv" i korektan, zapravo sve ono što nije trebao biti.

Read more »

BIRDMAN

Propali glumac(Michael Keaton) koji je odigrao ikonicnog Birdmana u istoimenom filmu, u potrazi za revitalizirajucim glumackim pokusajem odluci odraditi jednu Broadwaysku dramu(glumiti ce, režirati i napisati scenarij), no s svakim korakom naprijed, uslijede dva koraka nazad, kako u profesionalnom tako i u privatnom životu.
Jedno zaista neobicno, ili možda bolje kazano metafilmsko ostvarenje Alejandra Gonzalesa Inarritua(BIUTIFUL, BABEL, PASJA LJUBAV), koje se na poprilicno posprdan nacin obraca blockbusterskoj publici željnom vizualnih ekstravaganci bez prave forme. No iako bi se na prvi pogled moglo kazati kako glorificira kazališne daske, tek u završnim trenucima filma, otkrijemo kako zapravo na suptilan nacin i njih secira, karakterizirajuci svake krajnosti, kako one celuloidne(citaj posvemašnja potreba za CGI), tako i one kazališne(odvec kriticno nastrojena publika, kritika i isforsirani glumci) kao totalno nepotrebne u kvalitativnoj domeni shvacanja ili prihvacanje nekog ostvarenja. Zaista je zanimljiva odluka redatelja da skoro tijekom cijelog trajanja filma ne napusti okvire scenografije jednog kazališta, svojevrsno objašnavajuci cijeli život glumaca, koji ne prestaju živjeti van svojih uloga, nego se jednostavno stope sa svim tim likovima, što za neke zna biti poprilicno devastirajuce. No, iako je samim njima vjerovatno najgore, jer vjerovatno misle da su neshvaceni, Irarritu sugerira kako u tom "procesu" najviše stradavaju koleteralne žrtve, poput obitelji i prijatelja, koje su na ine nacine izignorirane za vrijeme, njihova života, odnosno karijere, koji se nakon nekog vremena spoje u isto. Režija Irarritua je energicna i napeta, sparena s fino ugodjenim, rekao bih i napadnim minimalistickim soundtrackom, dok je kamera prilicno eminentna i sveprisutna s mnoštvo uskih kadrova koje stavljaju naglasak na lika, a ne toliko na formu. Gluma svih protagonista je savršena, dok posebno valja naglasiti Edwarda Nortona(KLUB BORACA, GENERACIJA X), kojemu je ovo svojevrsni metafilmski povratak na "velika vrata", koji je zaslužio, ali opravdao, s jednom od boljih sporednih uloga ove godine dok je Michael Keaton(BATMAN, BUBIMIR) zaista s ovom ulogom stavio sve karte na stol da bi povratio svoj zvijezdani status, moram se složiti, odradio je to prilIcno uvjerljivo i emotivno i totalno zaslužio Oscarovsku nominaciju. Sve u svemu jedno poprilicno filmofilmsko ostvarenje koje nece biti za one manje upucenije u filmsku umjetnost, dok ce onim zagriženim, informiranijim gledateljima, koji su donekle involvirani u umjetnicke faktore života, poslužiti kao svojevrsni "almanah" prošlosti, sadašnjosti i nadam se buducnosti..

Read more »

THE THEORY OF EVERYTHING

TEORIJA SVEGA(THE THEORY OF EVERYTHING) prati odnos izmedju poznatog fizicara Stephena Hawkinga(Eddie Redmayne) i njegove žene Jane Kawking(Felicity Jones).
Najcesci epiteti recentnom ostvarenju su uglavnom savršena gluma dvoje glavnih glumaca i potencijalno osvajanja Oscara u svojim kategorijama. I dok su podjednako bili uspješni na inim festivalima koji predhode Oscarima, mala prednost se ipak daje Jonesovoj(CUDESNI SPIDER-MAN 2), koja kako kažu, nije ove godine "obečastila" svoju izvanrednu glumu u ovom filmu s nekakvim lošim ostvarenjem, tocnije lošom ulogom. E upravo tu, naravno leži glavni problem za Redmayna(LES MISERABLES) za kojeg se nagadja kako nece dobiti Oscara iskljucivo zbog navodno ocajne uloge u JUPITER ASSCENDING. Stavljajuci tu informaciju sa strane, moram kazati kako je Redmayne superiorniji Jonesovoj, i upravo je savršeno skinuo Hawkinga do te mjere da se zapravo uopce pitate kako je to uspio. Iskljucivo "fizicka uloga" u vecini trajanja filma je nešto što možda samo djeluje jednostavno, dok je mene osobno zabolio veci dio tijela samo dok sam gledao njegovu fizicku transformaciju. S druge strane Jonesova je dobila, pa moglo bi se kazati i veci dio filma, što nije ni cudno s obzirom da je film ekranizacije njene knjige, odnosno njenog pogleda na njihov suživot. Nekima će upravo taj rakurs gledanja na jednog genija s strane "obicne žene" biti malo apsurdan i podcijenjujuc za samog Hawkinga, no dojma sam kako je redatelj James Marsh(SHADOW DANCER) zapravo i želio jedan takav, prizeman, totalno životan, no nadasve romanticno bolan prikaz, kako bi se uvjerili u ljudsku stranu, sad vec populisticki "robotiziranog" i ikoniziranog genija za novij milenij. Režija je veoma sigurna i bez montažnih rezova što sugerira pocetnu ideju koja je egzekutirana u svakom svom djelu, bez intervencije producenata. Kamera i vizualne improvizacije su totalnu u skladu s temom i trenutnim dogadjajima i funkcioniraju savršeno u mistificiranju ovog jednog neobicnog covjeka i jos neobicnijeg odnosa. Kostimografija i scenografija su vidno bili velika opsesija svih involviranih, i obracala se velika pažnja da sve bude autenticno kako nebi odvracala pažnju od emocija i dijaloga. Jedinu zamjerku nalazim u pomalo zbrzdanom finalu filma, koji nas je prebrzo, nakon uglavnom polagano tempa, transforimirao na sam kraj, bez odgovora na neka pitanja. No dobro, da budemo objektivni, ta pitanja i ti odgovori se ionako nalaze u glavi samog Hawkinga, tako da moramo opravdati kako Jane Hawking, tako i scenarista Anthonya McCartena, što možda ni sami nisu ni znali završiti pricu, koja je možda realno tek i pocela, a ako smo te srece, kraj ove nove price, Hawkingove price, možda donese odgovore koji su nam kao vrsti, prijeko potrebni, barem da prevazidjemo "barijeru vremena", koje nas sve toliko opterecuje i limitira.

Read more »

PREDESTINATION

Film PREDODREDIŠTE(PREDESTINATION) prati život vremenskog agenta(Ethan Hawke). U svojem poslijednjem zadatku mora pronaci bombaša za kojeg se zna da ce poharati pola New Yorka u prošlosti, a jedini koji ga može zaustaviti je on.
Drago mi je kad, recenzirajuci, prvo moram sugerirati, da je o doticnom filmu bolje što manje znati zbog svrsihodnosti gledanja. E pa to je upravo slučaj i s ovim neobicno koncipiranim filmom, koji se vecini vjerovatno nece svidjeti, ili možda ipak da. Sugerirati cu, kako je potrebna potpuna koncentracija za vrijeme gledanja ovog filma, dok cu svim onim "automatski nastrojenim kriticarima" kazati da ne traže dlake u jajetu nego da poštuju originalnost, i drugaciji pogled na temu koja je filmski i literalno gledajuci dobrano izlizana. I dok je primjerice LOOPER bio više nekako mainstreem nastrojen, s elementima horora i eminentnosti, PREDOREDIŠTE bi se slobodno moglo postaviti na kazališnim daskama i svejedno funkcionirati savršeno, što je činjenica zbog koje scenaristima i redateljima brači Spierig(DAYBREAKERS), treba skinuti kapu. U ovom ostvarenju nema akcije ni vizualnih ekstravaganca, ovdje je akcija dijaloška, monološka, ali u niti jednom trenutku dosadna, dok je odmatanja filma poput listova luka do svoje same srži, biti, poante, prava mala umjetnost za sebe. Postavljaju se mnoga pitanja nakon odgledanog i postavljati ce se. Film se kritizira ali hvali, detaljizira, što znaci da su i oni "hejteri" filma, dobro obracali pozornost prilikom gledanja, što znaci da su ih koncept i prica filma zaintrigirali, dva pojma s kojim se ne može pohvaliti veliki broj filmova. Da nebi ispalo da se radi o remek djelu jer nije, film ima svojim mana, najviše zbog kompleksnosti i magnitude price, no jednostavno se mora cijeniti narativna potentnost redatelja i scenarista kao i egzekutiranje cijelog koncepta, u jedan više nego gledljiv, zanimljiv i napet film. Moram spomenuti i odlicnu glumu glavnih likova koji energijom i odlicnim glumackim bravurama adekvatno sudjeluju u naraciji, dok se narocito istice relativno nepoznata Sarah Snook, koja je ostvarila jednu od boljih ženskih uloga ove godine, dok je Ethan Hawke(BEFORE MIDNIGHT, SINISTER, DAN OBUKE) standardno uvjerljiv, no još uvijek s komercijalnog mainstreem gledišta uvelike podcijenjen, cemu ide u prilog i cinjenica da film nažalost nije ostvario nekakav znacajan financijski uspjeh.  Kvalitativno gledajuci u retrospektivi znanstvene fantastike u 2014 godini, negdje izmedju superiornijeg INTERSTELLARA, i samo nijansu inferiornijeg EDGE OF TOMORROW.

Read more »

TAKEN 3

Otvaranje od 40 milijuna u americkim kinima zvuci poprilicno impresivno za jedan srednjestrujaški akcijski triler. Dobro, ne možda toliko cudno kada uzmete u obzir da se radi o trecoj inacici populariziranog TAKENa(96 SATI). I dok je jedinica iznenadila sve, kako financijski, tako i puno važnije kvalitativno, dvojka je debelo razočarala, što nije bilo ni cudno jer je režijsku stolicu napustio Pierre Motel(IZ PARIZA S LJUBAVLJU), a naslijedio ga komercijalno nastrojeni Olivier Megaton(COLUMBIANA). No, kako je i dvojka iznjedrila fini financijski balans, nažalost ne i kvalitativni, nije bilo razloga da mu se ne povjeri i treci dio.. nažalost! Naime, prvo što mi na usta izlaze jesu poprilicno vulgarni epiteti, kojim bi rado obasipao ovaj uradak, no nažalost biti cu dovoljno kulturan da to necu uraditi. Kazati cu samo da mi je žao što se jedan kvalitetan glumac kao Liam Neeson(SCHINDLEROVA LISTA) prodao, dobro u njegovu obranu na racun mu je stiglo 20 milijuna za ovaj treci dio, no ono što mi najviše "bode uši" jest njegova poslijednja izjava kako bi rado uradio i cetvrti nastavak,  samo apeliram, molim te, radi svoje glumacke karijere, nemoj! Ne znam odakle poceti, možda od konfuzne režije, očajnog scenarija sklepanog na brzinu bez ikakve afekcije za likove, morbidno treskajuce kamere koja na trenutke uzrokuje epilepsiju, montaže ocito uradjene od strane djeteta, ili možda najgoreg aspekta filma, soundtracka, koji je toliko napadan i loše koncipiran, da na trenutke mislite da se netko zafrkava s vama. Uvjerljivost i eminentnost Liama Neesona odnosno njegovog lika veceg od života Briana Millsa je toliko scenaristicki neopravdana, da uradci Stevene Seagala imaju kvalitetnije uporište. Stvarno nije potrebno trošiti daljnje rijeci, nego je dovoljno samo sugerirati, ili bolje, zamoliti vas, da u velikom luku izbjegavate ovaj film, vjerujte mi, ako iti malo volite Liama Neesona, prvi TAKEN, i naposlijetku filmsku umjetnost, uciniti ce te sebi veliku uslugu.

Read more »

WHIPLASH

Prvo je osvojio "citav" Sundance film festival. Pet nominacija za Oscara(najbolji film, sporedna uloga, adaptirani scenarij, montaža i zvuk) zvuči puno zar ne?! Za RITAM LUDILA(WHIPLASH), ja kažem podrugljujuce premalo. Činjenica da Damien Chazelle, inace redatelj i scenarist filma, nije ostvario nominaciju za najbolju režiju, spada definitivno u jednu od večih Oscarovskih previda u poslijednje vrijeme. Iako možda malo prenapadan, cak bi se usudio kazati i karikiran(ali totalno u svrhu vece poante) u ponekim segmentima, naročito onim gdje Fletcher(J.K. Simmons) verbalno i fizički napada mladu potencijalnu bubnjarsku jazz zvijezdu Andrewa(Miles Teller), film od samog početka pa do odjavne špice, jednostavno anulira sva dogadjanja i misli oko vas, u odvodi vas u jedan skroz drugačiji svijet, svijet za koji možda nitko ne zna ni da postoji, kako metafilmski gledajuci, tako i narativno. Talent, ambicije vece od života, bol, znoj i suze, za necin naizgled i vjerovatno nedostižnim, za nešto na što ce vecina odmahnuti rukom i otici napraviti djete, naci ženu i zapoceti stereotipan život, no ne i ova dva protagonista, oni žele nešto više, oni žele biti zapamčeni, jer nije bitna kvantiteta života, nego kvaliteta, a kvalitetu nije lako postici. Naravno, važan dio ukupnog dojma ovog filma, je bila gluma dvojice glavnih glumaca, koji su možda i metafilmski, imali duel, kako scenaristicki gledajuci, tako i realnija, u borbi za potencijalnu Oscarovsku nominaciju, koju su realno obojica zaslužili, a samo je jedan(J.K. Simmons) ostvario za sporednu ulogu(moram priznati ipak malo bolji od Milesa Tellera). No redatelju Chazellu nije bilo do nominacija i priznanja, i to je vidljivo u svakom kadru, njemu je bilo do toga da postavi pitanja nekon odgledanog, da se svi malo propitamo i oko svog života i svojih aspiracija, no možda mu je najviše bilo do toga, da široj publici približi jazz, kakav prije nisu doživili, u svojoj iskonskoj formi, savršen kakav jest. Zato moj savjet jest, da pogledate ovi film znajuci što manje prije gledanja(da vas tematika nebi odvratila), jer vjerujte, imati će te iskustvo godine, akcijski spektakularan film bez vratolomija, bolna drama i katarza, zapravo najbolje kazano, ŽIVOT!

Read more »

WHAT IF

Wallace(Daniel Radcliffe), koji još uvijek, nakon godinu dana pati zbog prekida s bivšom curom, na jednom tulumu, osjeti kemiju s vrckastom Chantry(Zoe Kazan). Iako je mislio i misli da je afekcija obostrana, pri kraju njihovog razgovora, ona mu dade do znanja kako ima momka i kako mogu biti samo prijatelji. Opcinjen s njom, Wallace odluci probati održavati odnos u prijateljskom tonu.
Zanimljiv zaplet i neklišejizirani smjer filma, barem do samog kraja, uzdižu ovu romanticnu komediju ljestvicu iznad uobicajenih svakodnevnih rom.comova, i zapravo najvecu manu, nalazim u pokušaju plagiranja sad vec kultnog 500 DANA LJETA u ponekim scenama. Scenarij je fino napunjen neuobicajenim dijalozima koji su zaista lepršavi i ne stvaraju zamor, dok je kemija izmedju Radcliffa(Harry Potter) i Zoe Kazan(RUBY SPARKS) zaista uvjerljiva i daje cijelom ostvarenju jednu "down to earth" atmosferu. Režija je poprilicno jednolicna, što i nije loša stvar za film u kojem u prvi plan dolaze glumci i dijalog, dok je vidljiva improvizacija, koja iako vecinu vremena ne urodi plodom, u ovom ostvarenju pogadja tocno u srijedu. Lijepo je vidjeti da Radcliffe nije samo Harry Potter i da zaista može igrati i druge uloge i to poprilicno uvjerljivo, i dojma sam ako nastavi s ovakim odabirom uloga, da ce uspijeti s sebe skinuti "stigmu Voldemorta", odnosno da ga nece poistovjecivati samo s jednom ulogom(kao primjerice Elijaha Wooda nakon Froda, ili Mark Hamilla nakon Luka Skywalkera). Zoe Kazan je opet suptilno predivna, onako Woody Allenovski unutarnje inteligentna kao i u RUBY SPARKS, i upravo su njih dvoje prava energija filma, dok su se moram priznati i sporednim ulogama fino snašli Adam Driver(THIS IS WHERE I LEAVE YOU), Rafe Spall(LIFE OF PI), Megan Park(CHARLIE BARTLETT) i Mackenzie Davis(THAT AWKWARD MOMENT), i svi skupa cine jednu fino uštimanu improviziranu, "play dramu" za velike ekrane. Jedna zaista ponajviše fino odglumljena simpaticna feel good romanticna komedija koja rijetko(osim možda u finalu) upada u klišeje žanra, no ne toliko puno da bi joj to skinulo kakav bitni kvalitativni bod.

Read more »

THE JUDGE

Velika odvjetnička faca Hank Palmer(Robert Downey Jr.) vrati se kuci kako bi branio oca, lokalnog suca, koji je navodno pocinio ubojstvo. Ne pomažu mu činjenica da je upravo izgubio majku, kao ni ni ta, da se on i otac(Robert Duvall) baš ne podnose zbog nekih dogadjaja iz prošlosti, koje ce na neocekivan nacin isplivati na površinu.
Kad sam vidio trailer za recentni film SUDAC(THE JUDGE) najviše mi je upala u oko cinjenica kako, uglavnom srednjestrujaški ili bolje receno, strucnjak za uglavnom neozbiljne komedije, David Dobkin(ŠANGAJSKI VITEZOVI, U TODJOJ KOŽI, LOVCI NA DJEVERUŠE) drži redateljsku palicu. Bio sam poprilicno skeptican zbog te činjenice da je upravo on izabran da koordinira jedno ovako poprilicno ozbiljnom dramom, no nakon odgledanog, moram kazati da je prošao ispit. Istina je da je film poprilicno klišejiziran i amerikinaiziran, no na jedno rijetko vidjen potentan način, gdje su mu uvelike pomogli raspoloženi Duvall i Downey Jr. Zbog prirode lika kojeg tumači Downey Jr., dojma sam kao da je uloga pisana direktno za njega s par simpaticnih metafilmskih karakternih crta, no ponajviše zbog te "brbljavo prepotentne uvjerljive karizme" preko koje uglavnom ostvaruje odlične uspjehe(čitaj IRON MAN ). Duvall još jednom pokazuje zbog čega je glumačka veličina kakva jest i zaslužio je ako se mene pita nominaciju za najbolju glavnu, a ne sporednu ulogu za Oscara, no to nek ide na dušu Akademiji, dok takodjer mislim kako bi je mogao ovojiti, no u njihovim očima razlog vjerovatno nece biti kvalitativan, nego nažalost pragmatican(covjek ima 84 godine pa racunaju da nece još dugo). Režija se razlikuje nego u ostalim dramama, i na neki nacin, kao rijetko prije, bogata produkcija(što je rijetkost za dramu, da ne kažem nepotrebnost) je u totalnom skladu s pricom i dijalogom, kojim ovi film zaista vrvi. Ima tu podosta klišejiziranih scena, no karizme dvoje naslovnih glumaca i odlicna karakterizacija likova u skladu s zanimljivom premisom, stvaraju dobar završni dojam, koji pojačavaju poneke zaista neocekivane, pomalo mucne scene, što je uvelike doprinjelo finaloj uvjerljivosti i neprikosnovenoj "emocionalnoj kvaliteti" filma.

Read more »

THE WEDDING RINGER

Kevin Hart(THINK LIKE A MAN TOO) je nakon pomalo neočekivanog financijskog uspjeha s filmom RIDE ALONG zaista uspio skrenuti na sebe pozornost mainstreem Hollywooda, do te mjere da bi se usudio kazati kako je definitivno, trenutno jedan od popularnijih komičara.
GOSPODAR VJENCANJA(THE WEDDING RINGER) redatelja Jeremy Garelicka(kojemu je ovo ujedno i redateljski debi) ne nudi ništa spektakularno novo u svijetu komedije, ali je moram priznati jedna od sigurno energičnijih i bolje montiranih komedija u poslijednje vrijeme, cije fore, iako prvoloptaške i uglavnom zahodske, idealno funkcioniraju i zaista izmamljuju osmjehe na vaša lica. Pomogle su i činjenice kako nitko nije očekivao puno od ovog filma, što se pokazalo kao ugodno iznenadjenje kad već u prvim kadrovima, film producira glasne osmjehe publike u kinima, dok je druga činjenica puno kvalitetnije nastrojena, a tice se odlicne kemije izmedju vec spomenutog Kevina Harta i Josha Gada(JOBS), koja idealno funkcionira kroz cijeli film. Možda najvece razocarenje filma je popularno poznata "teorija velikog praska" Kaley Cuoco-Sweeting koja osim isforisiranih nabreklih bradavica nije iskazala nekakav osobito "nabrekli" talent, i u filmu funkcionira iskljucivo kao mamac za oci i kao scenaristicki zaplet. Sve u svemu jedna fino pogodjena komedija, s odlicnim tajmingom u ovo "ozbiljno" Oscarovsko predrazdoblje koja svojom energijom i odlicnom glumackom kemijom pogadja uglavnom gdje treba, dok narocito treba pohvaliti odlicnu montažu zbog kojih predvidite mnogobrojne scenaristicke mane, koje ovi film definitivno posjeduje, ali ih i vješto skriva, no i to je karakteristika koja se mora poštovati, kad je ovako zanatski izvedena.

Read more »